filatelija (fil- + grč. ἀτέλεıα: oslobođenje od nameta), sustavno sabiranje u povezanu cjelinu (zbirku) poštanskih maraka i drugih oznaka o naplati usluga za poštanske pošiljke, te materijala koji se odnosi na njihovu povijest i upotrebu.
Otkako je 1840. izdana prva poštanska marka, objavljena je već 1841. u jednom oglasu u londonskom Timesu i prva vijest o sabiranju maraka (marke su, složene u neku vrstu tapete, služile za dekoraciju).
Proučavanje povijesti maraka i pojedinosti s njima u vezi (vrste papira, tiskarske tehnike, načina perforacije, ljepila, žigosanja itd.) počinje oko 1860. Prvi katalozi (1861) i prvi album (1862) objavljeni su u Francuskoj.
Prvi filatelistički časopis izašao je 1861. u Engleskoj. Izraz filatelija stvorio je Francuz Georges Herpin 1864. – Prvi sabirači težili su skupiti što veći broj različitih maraka svih izdanja koja su izlazila u svijetu, bilo žigosanih bilo nežigosanih.
Takvo, tzv. općenito sabiranje, počelo se, s porastom broja izdanja, ograničavati na marke koje se izdaju na jednom kontinentu, u skupini država ili jednoj državi; neki sabiru samo žigosane, drugi samo nežigosane marke. Ubrzo se razvilo i tzv. specijaliziranje, tj. skupljanje na temelju razlika u papiru, u nijansama boja, u zupčanju, pogrješaka u tisku i sl.
Vrlo je privlačan način sabiranja svrstavanje u tzv. tematske zbirke prema motivima koji su prikazani na markama (cvijeće, životinje, šport, folklor, umjetnička djela), ili prema svrsi u koju su marke izdane (zrakoplovne marke; marke u korist Crvenoga križa; posebne omotnice za novo izdanje maraka koje su žigosane nadnevkom stavljanja u promet – tzv. FDC, akronim od engleskoga First-Day Covers itd.).
U tematske zbirke obično se svrstavaju samo nežigosane marke. Danas, kada mnoga izdanja, osobito prigodna, ne služe samo frankiranju poštanskih pošiljaka, nego su postala i sredstvo promidžbe, dnevno se pronalaze i nova područja sabiranja.
Filatelija nije samo razonoda nego ima gospodarsko i kulturno značenje. Sabiranje maraka pruža priliku za stjecanje mnogih obavijesti o zemljopisu, povijesti, gospodarstvu, kulturi i sl. neke zemlje, a razvija i neke pozitivne navike (preciznost, sustavnost, estetski ukus).
Danas se filatelija u nekim zemljama predaje kao pomoćni nastavni predmet.
Filatelističku vrijednost maraka određuje stupanj rijetkosti, potražnja i kakvoća (marka ne smije biti oštećena, mora biti dobro centrirana, tj. podjednakih rubova; ako je nežigosana, ne smije imati nedostatak na ljepilu, ako je žigosana, žig ne smije narušavati njezin estetski dojam, itd.).
Mnogobrojni sabirači (filatelisti) organizirani su u filatelističkim klubovima ili društvima, a oni najčešće u područnim i zemaljskim savezima, koji su pretežno članovi Međunarodne filatelističke federacije (Fédération Internationale de Philatélie – FIP).
Filatelističke organizacije priređuju izložbe, izdaju filatelističku literaturu, najčešće časopise (knjižnica Royal Philatelic Society u Londonu posjeduje više od 100 000 filatelističkih knjiga i glasila, počevši od 1860). Filatelistička društva, odnosno savezi obično organiziraju zamjenu maraka putem koje, uz kupnju izravno na pošti ili u posebnim filatelističkim trgovinama, ili na dražbama, filatelisti izgrađuju svoje zbirke.
Prvo organizirano hrvatsko filatelističko društvo osnovano je 1890. u Dubrovniku; od 1896. djeluje Hrvatsko filatelističko društvo (HFD) u Zagrebu.
Prva izložba maraka u Hrvatskoj održana je u povodu 10. obljetnice HFD-a 1907. u Zagrebu u Umjetničkom paviljonu.
Osobit zamah u razvoju hrvatska filatelija postiže nakon I. svjetskog rata, kada se osnivaju podružnice u Slavonskom Brodu, Sisku, Vinkovcima, Karlovcu, Mostaru i Sarajevu.
God. 1940. osniva se Hrvatski filatelistički savez (HFS), kojemu odmah pristupa 10 društava s više od 800 članova.
Najveće filatelističke izložbe u Hrvatskoj bile su ZEFIZ (Zagreb, 1951), JUFIZ III (Zagreb, 1956) i omladinska izložba JUFIZ IV (Dubrovnik, 1959).
Glavno filatelističko glasilo u Hrvatskoj je Hrvatska filatelija (od 1941).
Izvor: enciklopedija.hr
