Glavne osobine poštanskih maraka

 

Oblik i veličina

Oblik poštanskih marki je obično četverokut u raznim omjerima stranica. Zbog lakšeg tiska i odvajanja iz tabaka, format je ostao još od početka izdavanja. Pošte nekih zemalja izdaju u zadnje vrijeme izdanja raznih oblika, trokutaste su još u 60-tim godinama bile česte u izdanjima francuske pošte i pošta afričkih zemalja koje su u bile francuske kolonije, dok se okrugle marke pojavljuju u nekoliko poslijednjih godina, pogotovo u izdanjima sa motivom nogometa. Poznata su također izdanja u obliku srca koja imaju više filatelističku i reklamnu vrijednost, obično povodom dana sv. Valentina.
Poznati su također i drugi oblici kao romb, osmerokut, peterokut, šesterokut, izgled geografske karte, banane, kokosovog oraha, grba države. Pošta Butana je 1973. godine izdala seriju od 7 okruglih poštanskih maraka, koje su ujedno i gramofonske ploče sa narodnom glazbom, povijesti i himnom Butana. Veličina je obično određena podjelom na redovne i prigodne marke. Tako su redovne marke u pravilu manjeg formata, jednostavnije izrade i velike naklade, a prigodne veće, kvalitetnije izrade, tiska i manje naklade. U pravilu se format marke defiinira kao B x H gdje je B širina (vodoravno), a H visina (okomito) poštanske marke.

 

Okrugla marka Novi ZelandOkrugla marka
Novi Zeland
Marka u obliku srca Francuska

Trokutasta marka
Ekvador

 

 

 

 

 

 

 

Nazubljenje

Nazubljenje je oblik razdvajanja poštanskih maraka iz bloka. Blokovi se nakon izrade perforiraju u pravilnim razmacima okomito i vodoravno, te tako nastaje nazubljenje. U početku su se marke tiskale bez perforacije, te su se na šalteru prilikom prodaje, rezale škarama. Razvojem tehnologije, omogućeno je perforiranje blokova, čime je omogućeno brže odvajanje iz bloka. Za razliku od maraka koje su rezane iz bloka, marke su ručno perforirane i na šalteru, te je to dovodilo do toga da iste marke imaju različito nazubljenje. Nazubljenje se internacionalno mjeri po broju perforacija (zubaca) na dužini od 2 cm, a označava se npr. brojevima Ks 12½ : 9. Prvi broj označava da na širini od 2 cm su 12½ zubaca. Drugi broj označava nazubljenje po visini. U slučaju različitog nazubljenja, nazubljenje označavamo po sistemu:

  • 11 : 9½ : 12 : 11, gdje vrijednosti idu s lijeva na desno i te vrijednosti označavaju nazubljenje gore-lijevo-dolje-desno.

  • dvostrano ili trostrano nazubljenje, kod marki iz karneta, po kom se može odrediti položaj marke u karnetu. Kod ovog nazubljenja jedna je strana ravna.

Ispred nazubljenja u katalogu obično stoji oznaka nazubljenja i označava vrstu nazubljenja. Nazubljenje se mjeri uspoređivanjem sa posebnim ključem, raznim mehaničkim šablonima, kao i posebnim kompjuterskim programima. Osim ovih nazubljenja, postoje tzv. sigurnosna nazubljenja koja se prepoznaju po jednom ili više specijalnih zubaca, kojima se onemogućava krivotvorenje. Prema vrsti perforacija razlikujemo slijedeća nazubljenja:

  • bez nazubljenja, su poštanske marke koje se režu, ili na šalteru prilikom prodaje ili odmah nakon tiskanja. Razlozi su obično, nedostatak mogućnosti zupčanja kao i financijska ušteda kroz povoljniju izradu, kao i na samom početku izdavanja poštanskih marki kada su se skoro sve niže kategorije ( novinske marke, paketne marke...) proizvodile bez nazubljenja. Danas se mogu naći na tržištu mnogobrojne krivotvorine, te je marku bez nazubljenja, pogotovo ako ima veću katalošku vrijednost, potrebno stručno ispitati ili usporediti sa katalogom postoji li uopće izdanje bez nazubljenja.

  • bez nazubljenja sa šalterskim perforiranjem, su marke koje su krajem 19. stoljeća i početkom 20-tog zupčene na šalterima vrlo jednostavnim noževima. Tako su poznata izdanja koja imaju nepravilna nazubljenja i prilično oštećene zupce.

  • Linijsko nazubljenje je jedno od prvih načina nazubljenja. Blok se perforira prvo u jednom pravcu (npr. vodoravno), nakon čega se okreće, te se perforira u drugom pravcu. Postupak je prilično neprecizan, te su marke sa ovim nazubljenjem različite veličine i kutovi marki su obično nepravilni ili oštećeni.

Prikaz linijskog nazubljenja

vodoravno 

  okomito  

 

  • Obično češljasto nazubljenje. Blok se perforira sa tri strane istovremeno i to jednom vodoravno i dva puta okomito. Perforira se red po red. Osobina ovog nazubljenja je da su kutovi poštanskih maraka očuvani i pravilnog izgleda.

 

Prikaz običnog češljastog nazubljenja

Prvo zupčenje

Drugo zupčenje 

 

  • Križno češljasto nazubljenje
  • Blok nazubljenje je nazubljenje u kojem se blok istovremeno perforira. Ne razlikuje se od češljastog nazubljenja, osim po tome, da je za proizvodnju kraći proces izrade. Time se obično ograničava format poštanskih marki, jer se pošte zbog niskih troškova odlučuju za nekoliko formata.

 

Blok nazubljenje

 

  • Mješovito nazubljenje je danas vrlo rijetko. Označava nazubljenje koje je na marki okomito i vodoravno različito. Obično nastaje ako se velika serija vodoravno perforira, te se naknadno okomito zupča na drugoj mašini.

 

 

 

Vodeni žig

Vodeni žig je vid zaštite poštanskih marki utiskivanjem žiga u papir. Radi se o specijalnom žigu, koji je na papiru otisnut u pravilnim oblicima i pravilnim razmacima.

Vodeni žig na poleđini poštanske marke britanskih kolonija, 
sa motivom krune i oznakom CA - Crown agent

 

Vidljiv je pod ultraljubičastim svjetlom, ali i pod normalnim osvijetljenjem. Slični žigovi tiskaju se na novčanicama, kao zaštita od krivotvorenja. U filateliji je od posebnog značaja položaj i pravac vodenog žiga na marki. Tako se može razlikovati marka na kojoj je vodeni žig zaokrenut za 90° ili za 180°. Filatelistička vrijednost se može razlikovati od standardnog položaja. Motiv vodenog žiga je obično vezan sa simbolikom, tradicijom pošte i države izdavanja, te se mogu razlikovati kraljevske krune, povijesni  simboli, ime države, kao i jednostavna grafička rješenja biljaka i životinja.

 

 

Materijal

Razvojem tehnologije, papir za tiskanje marki se od prvobitnog relativno nekvalitetnog papira, razvio u visokokvalitetni papir sa raznim vidovima zaštite. Najčešće korišteni materijal za tiskanje poštanske marke je visokovrijedni papir koji u svom sastavu ima fluoroscentne materije, koje onemogućavaju krivotvorenje, te omogućavaju kontrolu pri automatskom žigosanju na automatima, prilikom otpreme poštanskih pošiljki. U početku se na marke dodatno utiskivala fluoroscentna zaštita obično u vidu uske fluoroscente trake, tako da postoje izdanja sa i bez zaštitne trake. Kvalitetni zahtjevi papira odnose se također na trajnost, sposobnost držanja boje, gume na poleđini, određenu debljinu papira, kao i mehaničke osobine papira moraju zadovoljavati kriterije koje postavljaju pošte prilikom automatskog očitavanja, žigosanja, sortiranja i otpreme poštanskih pošiljki. Postoje i izdanja pojedinih pošta koja su na drugim materijalima, kao npr.:

• drvo (furnir) u izdanju švicarske pošte,
• plastične materije, izdanje pošte Butana kao gramofonske ploče, pošte Demokratske republike Njemačke
• aluminijumska folija u izdanju sovjetske pošte,
• zlatna folija u izdanju pošte Burundija
• platno u izdanju austrijske, švicarske i talijanske pošte.


No svi drugi materijali osim papira, pokazali su se nepraktičnim za upotrebu, te su ta izdanja više pogodna za filateliste i završavaju obično u albumima, neupotrebljena u poštanskom prometu.
Papir koji se koristi u tiskanju poštanskih marki može se podijeliti na:

• Ručno izrađeni papir
• Vlaknasti papir
• Papir sa svilenim koncem
• Papir u boji
• Visokokvalitetni papir

 

 

Kvaliteta gumene poleđine

Na poleđini poštanske marke nalazi se tanki nanos ljepila ili gume koja u dodiru sa vodom reagira, te se time aktiviraju ljepljive materije. Danas se gumeni nanos nanosi na prazan blok prije tiskanja, dok se ranije ljepilo nanosilo tek nakon završenog tiskanja, obično ručno četkom. Na početku su se koristila ljepila životínjskog porijekla, kasnije ljepila na biljnoj bazi. Danas se uglavnom koriste ljepila na osnovi sintetičkog polimera poli-vinil-alkohola. Glavna je osobina svih ljepila da reagiraju u dodiru sa vodom ili povećanim stupnjem vlažnosti, te se aktiviranjem ljepljivih materija, omogućava ljepljenje marke na poštansku pošiljku. Neke pošte danas isključivo koriste samoljepljive marke, npr. pošta SAD-a, dok neke povremeno izdaju samoljepljive marke. One se po pravilu teško odvajaju od papira te su za filateliju relativno manje vrijedne. Na tržištu se pojavljuju otopine koje omogućavaju odvajanje od papira samoljepljivih marki, mada kvaliteta zaostaje od takozvanog standardnog gumiranja. Pokušaji njemačke pošte pedesetih i osamdesetih godina da u ljepilo dodaju mirišljave materije (sa okusom mente i sl.) ostao je kao eksperiment i nije prešao u praksu.

Kvalitetno možemo prepoznati dobro gumiranje, po tome da zalijepljena marka zadržava oblik i ne gužva se nakon odlijepljivanja sa papira i prešanja.

 

Izvor: Wikipedia

 

0
0
0
s2sdefault

Pretraga kataloga

Filatelističke online trgovine

online aukcije kolekcionar net 2



 

Filatelija Hunjak koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregleda stranice prihvaćate uvjete i korištenje kolačića.