Vrste poštanskih maraka
Redovne marke služe u poštanskom prometu za naplatu poštanskih troškova. Naklada im je obično velika, može se reći gotovo neograničena, kao i vrijeme u kojem se koriste. Izdaju se u vrijednostima poštanskih pošiljki kao i dodatnim vrijednostima koje omogućavaju kombiniranje za naplatu poštanske pristojbe. Grafički su slabije kvalitete i izdaju se u velikim arcima ili rolama (trakama) i u karnetima. Danas neke pošte izdaju redovne marke u samoljepljivim rolama u količini od 100 komada, koje kvalitativno odudaraju od standarda i imaju za cilj uštedu na šalteru pri radu sa poštanskim pošiljkama.
Prigodne marke su izdanja povodom obljetnica, sportskih događanja, rođendana poznatih osoba, marke sa motivima flore i faune, automobila. Vrijednost im je obično veća , a naklada ograničena. Kvalitativno imaju bolje grafičko rješenje i tiskane su na boljem papiru. Postoje prigodne marke u serijama, kao i pojedinačne prigodne marke. Nominalna vrijednost im je veća i neke ih pošte prodaju samo na pojedinim specijaliziranim šalterima. Ponekad im je ograničeno vrijeme prodaje, te se povlače iz prodaje, mada danas sve rjeđe.
Marke iz automata su obično samoljepljive marke na kojima je otisnuta vrijednost naplaćene poštarine. Automatizacija procesa u sortiranju i frankiranju pošte dovela je do upotrebe automata za markiranje u nekim poštama. Praktično su sve vrijednosti moguće, jer se direktno na automatu utipkava vrijednost. Izdanja su obično jednostavna, pravokutnog oblika, na bijelom papiru, ponekad u boji i često sa grbom pošte na naličju. Osim toga naznačena je vrijednost, datum, kao i pošta izdavanja. U filateliji nisu posebno omiljeni tip, mada ih svi veći katalozi katalogiziraju. Kataloška vrijednost se određuje paušalno za svaki primjerak, te ovisno o nominalnoj vrijednosti, dodaje se vrijednost proporcionalna nominalnoj vrijednosti. U Europi gotovo svaka veća državna pošta, koristi marke iz automata. Ponekad se mogu pronaći posebna izdanja koja sa specijalnim motivom obilježavaju neki datum. Ne treba ih mijenjati sa dodatnim vinjetama, naljepnicama za preporučene pošiljke.
Službene marke, ponekad nazvane taksene marke, služe za naplatu državnih taksi, te zapravo ne spadaju u filatelistička izdanja. Ta izdanja pošte često preuzimaju, obično u ratnim uvjetima, uslijed visoke inflacije, nedostatka poštanskih marki na tržištu, te ih sa dodatnim žigom ili bez, puštaju u promet. U novije vrijeme su ta izdanja rijetka, te su za filateliju interesantnija izdanja s početka dvadesetog stoljeća, kao na primjer marke Austrije i Njemačke.
Porto marke su marke kojima se naplaćuje poštarina od strane primatelja pošiljke u slučaju da je ista na pošiljci nedovoljna. Danas su gotovo nepoznate, te ih gotovo nijedna pošta ne izdaje. Obično su jednostavnijeg grafičkog rješenja, te istog motiva, sa raznim vrijednostima u raznim bojama. U prvoj fazi razvoja pošte, kada se poštarina naplaćivala od strane primatelja, bile su zapravo naznaka poštaru koliku naknadu mora naplatiti. Kasnije se razvila u obaveznu marku dodatnim frankiranjem, ali vjerovajtno zbog razvoja poštanskih usluga i mogućnosti indirektnog preuzimanja pošiljki, ove su marke izgubile na važnosti. Nakon ukidanja porto marki u nekim državama, iste su puštane u promet kao obične redovne marke. Poznate su porto marke iz Austije, koje su raspadom Austro-Ugarske monarhije korištene sa raznim žigovima na kojima je obično stajalo ime novonastale države ili područja. Pošta Jugoslavije je također imala porto marke, koje su izdavane do osamdesetih godina dvadesetog stoljeća.