Papir za tiskanje poštanskih maraka

Poznavanje vrsta i podvrsta tiskarskog papira koji se koristi u tiskanju poštanskih maraka je u nekim slučajevima jako bitno zbog utvrđivanja i raspoređivanja naizgled jednakih marki i određenih serija prema kataloškom redosljedu. Stručnjaci u tom pogledu imaju svoja poimenovanja i oznake papira, budući da svaka metoda ispisa zahtijeva posebno pripremljen papir koji ima specifične osobine prihvaćanja boje, sušenja, otpornost na učinke iz okoline i slično. Mi ćemo se više posvetiti onim razlikama koje će nam biti od koristi pri odgovarajućoj raspodjeli maraka.

Pravilo ovdje vrijedi da kod naizgled jednakih maraka ovaj zadatak rješavamo na način kako nalaže filatelistički katalog, ili kada postoji jedna od nekoliko mogućih razlika (perforacija, tiskanje, boja, vodeni žig, itd.)  kako bismo na temelju papira korištenog za tiskanje najlakše razvrstili marke u pojedine serije.

 

Papirna masa i papir

Korištene papire u osnovi dijelimo na ručno i strojno rađene. Ručni papir je na dodir grub i neravan, dok pri pozornijem pregledu opažamo različito raspoređene smjerove vlakana. Takav papir korišten je vrlo rijetko pri tiskanju poštanskih maraka i nije ga teško otkriti ako smo dobro upoznati sa odlikama strojnog papira, s obzirom na to da je razlika očita.
Strojni papir se dobiva iz komprimirane drvne mase (za tiskanje poštanskih maraka se iznimno koristi) ili iz celuloze (bezdrvni papir), koji se uobičajeno koristi pri tiskanju poštanskih maraka.

Pod jačim povečalom bezdrvni papir izgleda nekako hrapav, odnosno vidljiva je sitno zrnata struktura. Takakv papir je lako površinski obogatiti ili lakirati po tiskanju tako da gornja površina bude potpuno glatka pa kao takav nije primjeren za identifikaciju.
Ponekad se papirnoj masi prije izrade papira dodaju svilene niti različitih boja (crna, plava, zelena, crvena). Tako izrađen papir nazivamo vlaknasti papir , a takav je papir naviše bio korišten kod švicarskih maraka i kod maraka država koje su svoje poštanske marke tiskale u švicarskim tiskarama Courvoisier (Jugoslavija, Kongo itd.), a ni drugdje nisu rjetkost (SAD) .
U slučaju vlaknastog papira diferencijacija jednakih maraka seže tako daleko da ih razlikujemo po boji pomješanih svilenih vlakana u papiru (crno-crvena, plavo-crvena ...)

 

Vlaknastih papir (s lijeva na desno) na markama Austrije, SAD-a, Švicarske i Jugoslaviji
Posljednja dva papir pomiješana s obojenim vlaknima

 

Kako se često za tiskanje poštanskih maraka koristi papir u boji, nužno ga je razlikovati od obojenog. U slučaju papira u boji prije izrade se u papirnu masu dodaje određena količina boje kojom se boji cjelokupna struktura papira. Papir u boji može biti blago toniran ili snažno obojen. 

 

Istaknuti primjeri (S lijeva na desno) iz Britanije, Francuske, Bavarske i Švicarske

 

Papir sa fosforom dobiva se dodavanjem fosfora u papirnu masu. Utvrđivanje fosfora u papiru moguće je sa UV svjetiljkom, međutim, to je težak posao posebno u slučaju kada su primješane količine fosfora izuzetno male. Poznate su poštanske marke Jugoslavije kod kojih na višku rubnog papira piše "MARKE SA FOSFOROM", pa filatelisti takav rub ostave spojen sa markom kao dokaz sadržaja fosfora, budući da ga pomagalima koja su nam dostupna nije moguće dokazati. 

 

 Jugoslavenske marake na papiru s malom količinom fosfora

 

Fluorescentni papir  dobiva se na jednak način kao i papir sa fosforom ili papir u boji , s time da je tu dodana flourescentna tvar. Takav papir osvjetljen sa UV svjetiljkom bude žutog odsjaja. Budući da ga sa UV svjetiljkom nije teško odrediti, moramo ipak razlikovati flourescentne pruge (trake) i premaze koji mogu biti nanešeni na prednju, stražnju ili pak obje strane marke, pri čemu onda pripadaju drugom poglavlju.

Švedska marka na običnom (na slici tamnom) papiru i fluorescentnom papiru (sjajni žuto) sa pogledom s prednje i stražnje strane. 
UV svjetiljka nam također pomaže pri razlikovanju drugih  papira, kad smo već dobro savladali osnovne vještine.
(Velika Britanija: isti model na različitom papiru).

 

Do sada se u vrlo rijetkim slučajevima koristio i metalni papir koji je s prednje strane obložen metalnim trakama. Mađarske marke iz 1955. godine tiskane na papiru obloženim aluminijskom folijom dobile su naziv "aluminijske marke". Poznat je također primjer iz Tonga iz 1963. godine s prikazom zlatnika tiskanih na tankoj zlatnoj foliji s papirnom podlogom. 

Postoje i marke bez papirne osnove koje su tiskane na svili (Poljska) , metalnim listovima (Paragvaj) ili plastičnim pločicama. Marke na plastičnim pločicama dobivaju se mješavinom najlonskih vlakana tako da kod pomicanja izmijene cijelu sliku ili pak daju osjećaj trodimenzionalnosti

Najlonskim nitima premrežana marka Buthana kako bi djelovala trodimenzionalno

 

 

Debljina papira 

Jednake marke nisu uvijek tiskane na papiru jednake debljine, zbog toga je kod nekih primjera izmjerena debljina primjeren podatak za razvrstavanje marka. Mjerenje obavljamo sa mikrometrom kojim je moguće odrediti debljjinu papira točno do stotinke milimetra. 

Rijetki su primjerci tiskanja maraka na kartonskom papiru, kojeg takvim nazivamo kada je mjerna debljina papira 0,13 milimetra i više. Neki izvori navode 0,12 milimetara. Pri mjerenju se debljina gume (ljepila) ne uzima u obzir, budući da kod starijih maraka nije zanemariva.

Više maraka je tiskano na debelom papiru, koji je bez ljepila debljine od 0,10 do 0,13 (0,12) milimetara. Večina maraka je ipak tiskana na papiru 0,07  do 0,10 milimetara, kojeg filatelisti nazivaju srednje jakim papirom.

 Jednake marke Austrije (lijevo) s debljinom papira od 0,14 (kartona) i 0,07 (srednje jak papir) milimetara
Jednake marke NDH (desno) na papiru od 0,08 i 0,045 (pelir papir) milimetara 

 

Tanki papir se za tiskanje maraka opet manje koristi i nalazimo ga debljine u rasponu između 0,05 do 0,07 milimetara. Najtanji papir koji je korišten za tiskanje maraka je takozvani pelir papir i takav je papir tanji od 0,05 milimetara. Nalazimo ga jako rijetko, a naočigled  ga raspoznajemo po tome što je položen na tamnu netransparentnu podlogu. 

 

Kataloške oznake papira

U katalogu ćemo večinom pronaći naziv običan papir, osobito kada se u seriji maraka žali posebno naglasiti onaj zanimljiviji "drugi papir".  U stvari je to strojno izrađen bezdrvni papir s jednakomjerno raspodjeljenom papirnom masom po čitavoj površini. Kod uvećavanja je uočljiv jednakomjeran granulat, pri pogledu prema svjetlu pod oštrim kutem daje utisak kao da je površina matirana. Kod utvrđivanja običnog papira ne smije nas zavesti sjaj gume (ljepila) ili lakirani premaz tiska. 

Prirodnom papiru je nalik rupičasti papir, koji po svojoj površini ima rasute sitne rupice kako da su nastale probadanjem vrlo tankom iglom. Rupice su vidljive ako marku pridignemo jakom izvoru svjetlosti. Gledanjem prema izvoru svjetlosti utvrđujemo također i oblačasti papir koji ima neravnomjerno raspodjeljenu papirnu masu zbog čega je moguće opaziti tamnije i svjetlije djelove površine. 

Mrežasti papir ima dulje (do 5 mm) ili kraće isprekidane crtice koje možemo opaziti pod povećalom pri izvoru svjetlosti. Crtice mogu biti u jednom smjeru (horizontalno, vertikalno ili dijagonalno), ali također u oba smjera dajući privid mreže.  Crtice mogu biti vrlo kratke pa se tu već radi o točkastom papiru.

 Švicarska marka tiskana na običanom (nitnom) i
ista takva tiskana na mrežastom (točkastom) papiru

 

Prugasti papir, mnogi ga također nazivaju rebrastim papirom, na poleđini ima duge neisprekidane pruge preko cijele površine što se može vidjeti pogledom prema izvoru svjetlosti.  Te crte nastaju kod prelaženja papirne mase preko valjkova na kojima su napete tanke žice čija je uloga da se udubine nastale pritiskom žice ispune rijeđom masom. 

Glatki papir je u osnovi običan papir koji je dodatno obrađen vođenjem preko valjka za izglađivanje. Takav se papir najčešće koristi za tiskanje poštanskih maraka. 

Papir sa premazom ima u većinom jednostrano ispunjenje površinske nejednakomjernosti s kazeinskim, kaolinskim ili krednim dodacima. Osnova je običan papir koji se većinom gladi s krednim premazom, zbog čega ga zovemo kredni papir. S lakoćom ga možemo prepoznati ako po strani sa premazom lagano prijeđemo srebrnom olovkom ili kojim drugim srebrnim predmetom i uočimo pritom srebrno sivi trag. Papiri sa premazom su korišteni kod mnogih boljih izdanja poštanskih maraka iako se to u katalozima rijetko spominje.

Obojeni papir, za razliku od papira u boji, ima površinski dodanu boju s jedne ili s obje strane. Boja se lako nanosi potapanjem, premazivanjem ili najviše puta prilikom tiskanja između dva valjaka za zaglađivanje. Nanos boje na prpir prije tiskanja nazivamo pretisak. 

 Primjerak obojenog papira s izgledom marke s prednje strane i poleđine kod jednakih maraka 
Švedska (lijevo) i Norveška (desno) 

 

Papirom se spriječavaju krivotvorine

Pri izradi papira sa vodenim žigom se u samom tehnološkom procesu utiskuju u papir određeni znakovi kao što su : crte, slova, krugovi, krune, zvijezde, grbovi... Mjesto otiska se ispunjuje rijeđom papirnom masom što kasnije djeluje kao blago prozirno. Vodeni žig je najviše puta oblikovan tako da se ponovi jednako na svakoj poštanskoj marci, ali se isto tako može rasprostirati preko više maraka ili čak preko cijelog arka. Vodeni žig možemo najviše puta opaziti golim okom. Za raspoznavanje zahtjevnijih vodenih žigova koristimo plitku crnu posudu u koju na dno položimo marku s prednjom stranom na dolje te na nju kapnemo kap čistog benzina. Na mjestu vodenog žiga je hlapljenje benzina brže tako da potonji postaje vidljiviji. Čisti benzin koristimo zato jer ne topi ljepilo marke i stoga s njime lako istražimo nežigosane marke. U katalozima su vodeni žigovi prikazani tako kao da ih gledamo sa prednje strane. Postoji tisak gdje je primjerenije opažanje vodenoga žiga sa stražnje strane, što znači da je okrenut pogrešno. Tu činjenicu moramo uzeti u obzir ili koristiti ogledalo za dobivanje inverzne slike. Vodeni žig je dokaz proizvođača papira o njegovoj visokoj profesionalnij razini, ujedno zbog zahtjevnosti izrade spriječava krivotvorenje maraka.

 Na markama su prikazani vodeni žigovi Nizozemske, Italije V.Britanije i dva iz Njemačke kao što se vidi na crnoj pozadini.

 

Iz kataloga je prikazan niz više ili manje kompliciranih vodenih žigova V. Britanije

Papir sa svilenom niti ima horizontalno ili vertikalno po čitavoj dužini utisnutu neprekinutu svilenu nit. Na tome je mjestu papir lagano zadebljan što je očito pri pogledu prema svjetlu. Na takvome su se papiru vrlo rijetko tiskale marke, dok se mnogo češće koristio za tiskanje novca. Tehnička izvedba takvog papira je vrlo zahtjevna što ujedno spriječava krivotvorenje maraka.

 

Izvor : filatelija

0
0
0
s2sdefault

Pretraga kataloga

Filatelističke online trgovine

 


 

Filatelija Hunjak koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregleda stranice prihvaćate uvjete i korištenje kolačića.