Penny Black, prva poštanska marka na svijetu

 

Prva poštanska marka na svijetu, glasoviti "Penny Black", u prometu se pojavila 6. svibnja 1840., a njezin idejni tvorac bio je Rowland Hill, koji će upravo zahvaljujući tom svojem "izumu" kasnije moći svojem imenu i prezimenu dodati i riječcu "Sir". Neki izvori spominju da je ova marka u prodaju bila puštena još 1. svibnja u gradu Bathu, ali u obvezatnu je uporabu ušla šest dana poslije. Ipak, poznate su i omotnice na kojima je marka poništena još 2. svibnja. Očito je da je za takve pošiljke poštarina bila plaćena dvaput: po starom i po novom tarifnom sustavu i modelu. Sva je prilika da je to i najpoznatija marka ikad izdana. Vrednota od dva penija, tzv. u prometu se našla 8. svibnja iste godine, odnosno dva dana poslije.

 

Sir Rowland Hill


Prije 1840. poštanske tarife u Ujedinjenom Kraljevstvu za isporuku pisama ovisile su o dužini prijeđenog puta i broju listova. Poštarinu je morao platiti primatelj, a ne pošiljatelj pošiljke, a sustav koji bi omogućio plaćanje poštarine unaprijed jednostavno nije postojao. Budući da su cijene poštarina bile vrlo visoke, mnogi su ljudi odbijali primiti upućenu im pošiljku, sve dok 1837. upravitelj pošte s titulom Postmaster General, Rowland Hill, nije predložio niz reformi u domaćem poštanskom prometu. Reforme su između ostalog, donosile i ove promjene: pošiljka se uz cijenu od jednog penija za težinu do pola unce može uputiti u bilo koje mjesto Ujedinjenog Kraljevstva, bez obzira na dužinu puta. Poštarina se plaća unaprijed, plaća je pošiljatelj, a ne primatelj, a kao dokaz da je poštarina plaćena, na omotnicama će prije slanja biti nalijepljen mali, straga, gumirani papirić, tiskan u boji. Hillove su se reforme našle u parlamentu i 1839. donesen je zakon, tzv. Penny Postage Act - uvod u tiskanje i stavljanje u promet prvih poštanskih maraka.
 

Skica Rowlanda Hilla - "Penny Black"


Godine 1837. Hill je predložio i uvođenje u promet posebnog lista papira koji se može presaviti tako da nalikuje omotnici. Parlament je Hillu odobrio dvogodišnji ugovor da razvije i ispita novi poštanski sustav, pa su se on i izvjesni Henry Cole neko vrijeme nadmetali u traženju najpogodnijeg načina za plaćanje poštarine. Niti jedno od predloženih 2.600 rješenja nije im se činilo dovoljno dobrim, pa je početkom 1840. Hill u uporabu pustio omotnice Mulready - u likovnom smislu, djelo tadašnjeg poznatog karikaturista Williama Mulreadyja. Od tih se vremena neke stvari nisu promijenile: i dandanas je profilni lik monarha sastavni dio svake britanske marke, a na njima se nikad ne pojavljuje ime zemlje izdavateljice - u znak zahvalnosti za jedan od najkorisnijih (i najpopularnijih) izuma čovječanstva uopće.

"Penny Black" blok od šest maraka


Dodajmo tomu još jednu osobitost: za razliku od brojnih drugih zemalja gdje se na markama mogu naći mnoge osobe iz javnog života, sporta, biznisa itd., na britanskim se markama, osim monarha, u pravilu može naći samo lik osobe koja više nije živa. Iznimke od tog pravila iznimno su rijetke. Pripreme za stvaranje prve poštanske marke započele su godinu dana prije kad su Hill i Cole posjetili tiskaru Perkins, Bacon i Petch, raspitujući se o mogućnostima tiskanja takve novotarije. Tiskara se tad obvezala napraviti matricu u kojoj će biti ...najbolja gravira njezina Veličanstva koju će izvesti ponajbolji umjetnici..., pa je Rowland Hill uoći Božića naručio njezinu izradu. Kraljićinu glavu valjalo je "skinuti" s medalje zvane City Medal, koju je napravio William Wyon, glavni kraljičin graver pečata, istodobno i vrhunski graver kovnice koji je medalju oblikovao prigodom kraljičina posjeta Guildhallu dvije godine ranije. Ipak, tiskara je bila zamoljena da prije nego što započne njezino graviranje pripremi skicu marke. Iz tog su razdoblja poznata tri eseja u crnoj boji na bijelom papiru. Na prva dva izrezani kraljičin profilni lik nalijepljen je na podlogu, dok je na trećem rukom pisan tekst "Post Office Half Ounce One Penny". Svi se primjerci mogu vidjeti u londonskom muzeju Victoria i Albert. Potkraj siječnja 1840. Rowland Hill je osobno dao naputke za natpis koji je trebao biti "Postage One Penny", ukidajući tako riječi "Half Ounce" koje su se nalazile u prvotnom rješenju. Početkom ožujka te godine master-matrica predočena je kraljici kojoj se likovno rješenje buduće marke jako svidjelo.

 

mlada kraljica Viktorija

Jedan od razloga zašto se na marci našao lik kraljice Viktorije, koja je tad na prijestolju sjedila tek tri godine, bila je i činjenica da je njezin lik bio prepoznatljiv i najširim dijelovima pučanstva. Valja naglasiti da profilni portret prikazuje kraljicu kojoj je tada bilo dvadeset godina. Kao što smo već naveli, poštanska tarifa od jednog penija značila je da je pismo težine do pola unce moglo za tu cijenu biti poslano u bilo koje mjesto Ujedinjenog Kraljevstva. Ističemo kako je precizna terminologija u kontekstu rađanja prve poštanske marke od posebna značenja. Sukladno tomu, marka se (riječ je o poštanskim markama, a ne o markicama, jer imenica "markica" u hrvatskome jeziku ima posve različito značenje, pa se u filateliji može uzeti tek kao odraz posvemašnje filatelističke nepismenosti ili pak u pejorativnom smislu) pojavila u Engleskoj, ali Engleska je dio Ujedinjenog Kraljevstva, dok je Velika Britanija i politički, ali još više zemljopisni pojam i označuje otok na kojem su i Engleska, i Škotska, i Wales. Novčana jedinica u kojoj je izražena nominalna vrijednost prve marke je penny (množina pence), ali posve je nepotrebno u hrvatskome jeziku penije pretvarati u pense, baš kao što je nepotrebno, ali i tragikomično prevoditi imena vladara, što u suvremenoj praksi i nije tako rijedak slučaj. Naime, Ujedinjenim Kraljevstvom danas vlada Elizabeta II, a ne Rezika, pa ne valja ni kraljeve koji nose ime George pretvarati u Đure, jer ni Stephani nisu Stevice.


U vrijeme nastanka prve poštanske marke britanska se funta dijelila na dvadeset šilinga, a svaki je šiling imao dvanaest penija - podatak koji neće biti nevažan u oblikovanju araka prvih maraka. Iz toga proizlazi da se funta dijelila na 240 penija, a ne na stotinu, kao danas. Istini za volju, valja reći da je nekoć svaka funta imala i četiri krune, a krunu je činilo pet šilinga. Sve do 15. veljače 1971., tzv. D-dana (Decimalni dan), kad je Britanija, barem što se tiće novca, prešla na decimalni sustav, postojala je i kovanica koju se od milja zvalo half-a-crown. Riječ je o najljepšem primjerku novijeg britanskog kovanog novca u vrijednosti od dva šilinga i šest penija. Cijela kruna, odnosno pet šlinga kao kovanica više nije postojala. Da stvar bude malo zamršenija, u računanju se nerijetko spominjala i gvineja, ali ona nije bila novčanica, nego mjera koja je označavala jednu funtu plus jedan šiling, odnosno 21 šiling. Osobito je bilo udomačena pri izražavanju cijene, recimo, odjevnih predmeta. Prije uvođenja ove jedinstvene poštanske tarife poznate kao Uniform Penny Postage koja se temeljila na težini pošiljke, mjerodavni su čimbenici bili dužina koju je morala prevaliti pošiljka i broj listova u pošiljci. Što se tiče tiskanja, prve su marke bile tiskane tehnikom jednobojne linijske gravire. Boja je bila u izdubenim utorima na ploči i pritiskom se prenosila na papir. Tisak je bio povjeren tiskari Perkins Bacon i Petch (od 1852. samo Perkins, Bacon & Co.). Ova je tiskara posjedovala strojeve poznate pod nazivom "Rose" koje je izumio i usavršio Perkins osobno, da na njima tiska zamršene podloge novčanica. Budući da se vlast uvelike brinula zbog mogućih krivotvorenja budućih maraka, sva je prilika da je upravo posjedovanje tih strojeva bilo odlučujući čimbenik prigodom biranja tiskare kojoj će se povjeriti posao. Ugovor o tiskanju maraka spomenuta će tvrtka zadržati sljedećih četrdeset godina, a cijelo to vrijeme dizajn prve marke tek će se neznatno mijenjati.

 

Tiskarski stroj na kojem je tiskana prva poštanska marka - "Penny Black"


Upravo zbog desetljeća postojanja i linijskom gravirom tiskane klasične marke, u godinama koje će uslijediti, ove će marke biti predmet mnogih studija i proučavanja. Nikada i ni za koju drugu skupinu poštanskih maraka filatelisti neće biti toliko zainteresirani, a rekonstruiranje samo jedne tiskarske ploče pothvat je za koji je potrebno mnogo više od jednog ljudskog života. Rekonstruirati tiskarsku ploču znači skupiti sve marke iz jednog arka tiskane jednom te istom tiskarskom pločom. U daljnjem tekstu vidljivo je zašto je to tako težak, da ne kažemo nemoguć pothvat. Primijenjena tehnika tiska u linijskoj graviri u najvećem broju priručnika poznata je pod stručnim nazivom intaglio. Originalna ploča (Die I) zapravo i nije bila prva. Prethodna je bila odbijena jer je pozadinu marke ostavljala suviše svijetlom. Prva prihvaćena ploča djelo je Charlesa i Fredericka Heatha. Kraljičina glava, kutovi i zvjezdasti uresi u kutovima, riječ "Postage" i nominalna vrijednost bili su ručno gravirani. Marke su bile tiskane u arcima od 240 komada (12 x 20). Kako se, kao što smo naglasili, funta dijelila na 240 penija, bilo je očito da je cijena cijelog arka bila jednu funtu, njegova polovina 10 šilinga, a jedan vodoravni red samo jedan šiling. U donjim kutovima marke su bile označene slovima pomoću kojih se može točno utvrditi njihov položaj na tiskarskoj ploči.


Poznata su četiri različita tipa fonta, a marke su u dvadeset vodoravnih redova nosile slovne oznake. Označivanje kutova slovima bila je svojevrsna zaštita od krivotvorenja jer je svaka marka unutar jedne tiskovne ploče imala različitu kombinaciju slova, tako da nisu postojale dvije jednake. Teoretski se pretpostavljalo da bi svaki potencijalni krivotvoritelj krivotvorio samo jednu marku ili pak manje kombinacije slova, pa bi zahvaljujući slovnim oznakama koje bi se ponavljale unutar ploče takva krivotvorina bila lako otkrivena. Počevši s izdanjem vrednote od dva penija 1858. sve britanske marke tiskane tehnikom linijske gravire imale su slova u sva četiri kuta. Bila je to dodatna mjera sigurnosti. Njome se, osim već spomenute zaštite, nastojalo spriječiti i spajanje dviju maraka koje su u jednom dijelu bile poništene kako bi se od rabljenih napravila čista i ponovno upotrijebila za frankiranje.
Prve marke nisu bile zupčane, nego su se izrezivale škarama. Zato i postoje tolike razlike: neke imaju lijepe i široke rubove, a neke su dobrano sužene ili čak zasječene. Zupčanje će se pojaviti tek 1854. godine. Budući da su marke bile tiskane na papiru s vodenim znakom u obliku male krune, svaka je marka zapravo u papiru imala svoju malu krunu. Zbog istrošenosti je za tiskanje "Penny Black-a" upotrijebljeno čak 11 tiskarskih ploča. U početku su se marke poništavale žigom u obliku malteškog križa crvene boje, a onda se prešlo na crnu boju. Naime, 1841. neke su ploče bile upotrijebljene za tiskanje, tzv. "Penny Red", pa bi crveni žig na njima bilo teže vidjeti. Pojava poštanske marke i nov sustav naplate poštarine u Ujedinjenom Kraljevstvu stekli su iznimno veliku popularnost. Unatoč tomu što je riječ o prvoj marci, "Penny Black" nikad nije bio odviše skup. U razdoblju od samo dvije godine (1840. - 1841.) izdano ih je oko 68 milijuna, a pretpostavlja se da ih je "preživjelo" oko milijun i pol.

Današnja cijena ove marke uvelike varira, ovisno o očuvanosti i stanju u kojem jest. Primjeren, lijepo poništen primjerak vrijedi stotinjak eura. Za razliku od toga, lijepi, dobro očuvani, ali neponišteni primjerci mnogo su rjeđi i mogu vrijediti od 3.000 eura naviše.

Jurica Miletić

Izvor: Filatelija.net

0
0
0
s2sdefault

Pretraga kataloga

Filatelističke online trgovine

online aukcije kolekcionar net 2



 

Filatelija Hunjak koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregleda stranice prihvaćate uvjete i korištenje kolačića.