Pogreške pri tiskanju poštanskih maraka
Pogreške pri tiskanju učinile su neke marke jedinstvenima i jako skupima čija tržišna vrijednost prelazi desetine, stotine tisuća pa i milijun američkih dolara. Malo je takvih primjeraka u zbirkama običnih ljudi. Uglavnom, poput mnogih slavnih zbirki u rukama su kraljevskih obitelji, bogatih biznismena i korporacija, raznih instituta i poštanskih muzeja. Evo nekoliko primjera najrjeđih i najvrjednijih pogrešaka na svijetu, koje za vlasnike znače bogatstvo.
Wu Fu
Dok su kroz povijest šišmiši u pričama prikazani kao zastrašujuća, krvoločna noćna bića povezani s vampirima, danas znamo da su šišmiši korisne životinje jer su prirodni neprijatelji noćnih insekata, korisni u oprašivanju više od 500 različitih vrsta biljaka te u proizvodnji prirodnog gnojiva. Danas šišmiši (jedini sisavci koji mogu letjeti) "lete" širom svijeta na 165 poštanskih maraka u izdanjima 50 država. Uz malo sreće ova neobična životinja može nekome priuštiti pravo malo bogatstvo. Naime, prvu marku na temu šišmiša (stiliziranog šišmiša) izdala je Kina, prije više od 100 godina (1894.) u čast šezdesetog rođendana kineske carice Dowager. U nizu od devet različitih maraka, marka s motivom šišmiša (pet stiliziranih šišmiša u krugu) nazvana je "Wu Fu" (wu je kineska riječ za pet, a fu za šišmiša i dobru sreću jer Kinezi vjeruju da šišmiš donosi sreću). Prvih 96 "Wu Fu" maraka je tiskano s pogreškom jer se umjesto pet šišmiša vide samo četiri pa se primjerak ove marke danas može naći na filatelističkom tržištu po cijeni od čak 68.000 US$.
Kineska "Wu Fu" marka sa (stiliziranim) prikazom pet šišmiša u krugu iz 1894.
Crveni i plavi Mauricijus
Marke Muricijusa su među najrjeđim i najvrjednijim markama na svijetu. Zato jer su to bile prve marke Britanskog Carstva proizvedene izvan Velike Britanije i zato jer je njihovo prvo izdanje otisnuto krivim tekstom. Poznate su pod nazivom "Crveni Mauricijus" (nominale 1 peni) i "Plavi Mauricijus" (nominale 2 penija). Marke su tiskane u narančasto - crvenoj i plavoj boji, a pogreška je otkrivena nakon što je već u prvom tisku 20. rujna 1847. bilo tiskano po 350 komada svake marke. Jedan dio maraka je iskorišten na pozivnicama guvernerskog bala. Što se pogrešnog teksta tiče na njima je pisalo "Post Office" (poštanski ured) umjesto uobičajenih riječi "Post Paid" (plaćena poštarina). Tek na kasnijim tiskanim markama ova pogreška je uočena i ispravljena. Nekoliko preživjelih maraka tog prvog tiska je u rukama privatnih kolekcionara, ali se u britanskoj knjižnici u Londonu nalazi originalna pozivnica na guvernerski bal s ovom markom. Prema legendi, do pogrešnog teksta došlo je zato jer je čovjek koji je radio marku, Joseph Osmond Barnard, bio star i zaboravljiv. Na putu u tiskaru prošao je pored poštanskog ureda s natpisom "Post Office" i malo kasnije je zabunom upisao baš taj tekst umjesto "Post Paid". Pokazalo se da ova filatelistička legenda vjerojatno nije točna jer su neki istraživači ustanovili da Joseph Osmond Barnard nije bio ni star (imao je 31 godinu kad je tiskao ove marke), ni baš toliko zaboravljiv - već da je jednostavno koristio legalan, ali manje korišten izraz. Zadnji podaci govore da je 1993. nežigosani "Crveni Mauricijus" prodan za 1.072.260 US$, a "Plavi Mauricijus" za 1.148.850 US$. Od omotnica s pozivnicom na guvernerov bal sačuvane su tri. Jedna je u vlasništvu britanske kraljice, druga se nalazi u filatelističkoj zbirci Brittish Library, a treća u privatnoj zbirci. Od dosad tri poznata pisma, pismo s obje marke upućeno 1847. u Francusku jednom proizvođaču vina, prodano je na Feldmannovoj dražbi za 3.829.500 US$.
Crveni i plavi Mauricijus
Žuti tri skilling
Godine 1855. Švedska je izdala svoje prve marke, niz od pet maraka koje su prikazivale švedski grb. Marka vrijednosti 3 skilinga normalno se tiskala u plavo - zelenoj boji, dok je ona u vrijednosti od 8 skilinga tiskana u žućkasto - narančastoj boji. Ne zna se što je krivo krenulo, ali pretpostavlja se da je došlo do zamjene klišeja za tiskanje, pa je veliki broj maraka od 3 skilinga tiskan u krivoj boji. Godine 1886. mladi je kolekcionar Georg Wilhelm Baeckman na tavanu svoje bake našao nekoliko maraka od 3 skilinga za koje je lokalni preprodavač Heinrich Lichtenstein nudio 7 kruna po komadu. Nakon što su marke nekoliko puta promijenile vlasnika, Sigmund Friedl ih je prodao 1894. Philippu von Ferrariyu, vlasniku tada najveće zbirke na svijetu, koji je platio nevjerojatnih 4.000 guldena. Kako je vrijeme prolazilo, a nije se pojavljivalo još "žutih" maraka ove vrijednosti, postalo je jasno da je ova marka ne samo rijetka nego je možda i jedini sačuvani primjerak. Kad je Ferrariyeva zbirka 1920. prodana na aukciji, "žutu" marku kupio je švedski baron Eric Leijonhufvud, potom ju je Claes A. Tamm 1926. kupio za 1.500 funti, kako bi kompletirao svoju zbirku švedskih maraka. Godine 1937. ponovno je primjenila vlasnika - rumunjski kralj Karol II. kupio ju je na dražbi za 5.000 funti i 1950. je prodao Reneu Berlingenu za nepoznati iznos. Godine 1984. marka se našla na naslovnicama kad je prodana Davidu Feldmanu za skoro milijun švicarskih franaka. Godine 1990. stajala je više od milijun US$.
Žuti tri skilling iz 1855.
Preokrenuta Jenny
Tu je i poznata američka avionska marka iz 1918. "Preokrenuta Jenny" ("Inverted Jenny") na kojoj je avion na slici pogreškom okrenut naopačke zbog čega je postala jedna od najvrjednijih pogrešaka u filateliji. Priča započinje sredinom svibnja 1918., kad je američka pošta uvela avio - poštu između Washingtona, Philadelphije i New Yorka. Tada je izdala i novu marku od 24 centa (obična marka stajala je 3 centa), patriotski obojenu u crveno, bijelo i plavo, koja je prikazivala zrakoplov Curtiss Jenny JN-4, dvomotorac kojim se pošta transportirala. U prodaju je puštena 13. svibnja 1918. godine. Prema priči izvjesnog Williama T. Robeya, 14. svibnja ujutro imao je čudan osjećaj da će se na ovom izdanju naći neka pogreška te se zaputio u poštanski ured u New York Aveniji u Washingtonu. Kada je poštanski službenik pred njega stavio arak s naopako otisnutim markama, iskusni sakupljač Robey odmah je shvatio o čemu je riječ. Kupio je cijeli arak od 100 komada, tražio je još, ali ostali arci su bili normalno otisnuti. Ipak, poštanski službenik je zamijetio da nešto nije u redu pa su poštanski djelatnici već nakon nekoliko sati taj arak htjeli konfiscirati, ali Robey to nije dopustio. Uskoro je arak prodao poznatom trgovcu i ispitivaču maraka Eugenu Kleinu za 15.000 US$ što je za Robeya bilo pravo bogatstvo. Nakon 87 godina, točnije 2005. na Siegelovim aukcijama (aukcijska kuća Robert A. Siegel Auction Galleries, Inc. sa sjedištem u New Yorku) jedan primjerak "Preokrenute Jenny" (u savršenom stanju) prodan je za 577.555 US$, a četverac za 2.970.000 US$. Kasnije se saznalo da je kupac američki bogataš Bill Gross kojem je "Preokrenutia Jenny" trebala kako bi se mijenjao i došao do poznate marke zvane "Z Grill" koja prikazuje profil Benjamina Franklina.
Inverted Jenny
Pogreške koje to nisu
Filatelisti se tijekom svog filatelističkog staža susreću ili čuju za različite vrste i tipove pogrešaka na poštanskim markama koje nastaju u proizvodnji maraka.
Međutim, postoje i pogreške koje je sama pošta degradirala i pretvorila ih u "obične marke". Evo dva zanimljiva primjera. Niz maraka Paragvaja iz 1980. na temu "Glazba", na kojima se između ostalog nalaze i portreti poznatih skladatelja vjerojatno je nezabilježen slučaj po broju pogrešaka u nekom izdanju. Na čak pet od ukupno devet maraka zabilježene su pogreške, i to kakve. Prvo, izdanje je neobično već po tome što se skladatelje, kao što su Beethoven, Wagner ili Bach, dovodi u vezu s baletnim temama, što je, kažu stručnjaci, vrlo netipično. Zatim, ispod lika njemačkog skladatelja Richarda Wagnera piše: Adolph Wagner (1835. - 1917.). Točan podatak bio bi: Richard Wagner (1813. - 1883.). Naime, godine (1835. - 1917.) odnose se na njemačkog ekonomista Adolpha Wagnera. Ispod lika njemačkog skladatelja Johanna Sebastiana Bacha pišu godine (1714. - 1788.) umjesto (1685. - 1750.). Godine (1714. - 1788.) odnose se na njegova sina i učenika Carla Philippa Emanuela Bacha.
Ispod lika austrijskog skladatelja Johanna Straussa ml., (skladao bečki valcer "Na lijepom plavom Dunavu") pišu godine (1840. - 1893.) umjesto (1825. - 1899.). Godine (1840. - 1893.) odnose se na ruskog skladatelja Pjotra Iljiča Čajkovskog. Ime talijanskog skladatelja Verdija također je netočno napisano jer piše Guiseppe umjesto "Giuseppe". Ime talijanskog skladatelja Rossinija je napisano sa samo jednim "c", piše Gioachino, umjesto točno "Gioacchino".
Naravno, katkad ni carevi nisu pošteđeni "pogrešaka". Njemačka je 1995. izdala prigodnu marku nominale 100 pfeninga izdanu u povodu 500. obljetnice Sabora u Wormsu.
Umjesto Cara Maximilijana I. na marci je prikazan lik Cara Friedricha III.
Marka prikazuje katedralu u Wormsu, a umjesto Cara Maximilijana I., koji je sazvao Sabor na marci je lik njegova prethodnika Cara Friedricha III. Marka je u prometu kao da se ništa nije dogodilo.
Zaključno, oprez kod čišćenja tavana, starih škrinja i kutija, jer, nikad se ne zna!
Autor: Igor Černigoj
"Zadarski Filatelist"
