Prigodne poštanske marke iz serije „Znameniti Hrvati“ 

znameniti hrvati zig

 

Hrvatska pošta 19. travnja 2021. pušta u optjecaj četiri nove prigodne poštanske marke iz serije „Znameniti Hrvati“. Na poštanskim markama prikazani su Ljiljana Molnar Talajić, William Feller, Tonko Maroević i Antun Mihanović.

Autorica izdanja je Sabina Rešić, akademska slikarica i dizajnerica iz Zagreba. Marke su otisnute u nakladi od 50 000 primjeraka po motivu, a nominalna vrijednost je 3,30 kuna. Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC).

Žig prvog dana je u uporabi 19. i 20. 4. 2021. u poštanskom uredu 10 000 Zagreb.


William Feller

William Feller istaknuti je hrvatsko-američki matematičar rođen 7. srpnja 1906. u Zagrebu u poznatoj ljekarničkoj obitelji Feller.

Prve dvije godine studija matematike pohađa na zagrebačkom sveučilištu, a nastavlja ga u Göttingenu gdje vrlo mlad, već 1926., i doktorira kod poznatog matematičara Richarda Couranta.

S pojavom nacizma na europskom tlu emigrira 1939. u SAD. Isprva djeluje na sveučilištima Brown i Cornell, a od 1950. je na Sveučilištu Princeton.

Za časopis Zentralblatt für Mathematik 1934. Feller piše prikaz znamenite knjige A. N. Kolmogorova Grundbegriffe der Wahrscheinlichkeitsrechnung.

Jedan je od pokretača i prvih glavnih urednika časopisa Mathematical Reviews 1939. Feller je uvršten i među osnivače teorije vjerojatnosti kao znanstvene discipline.

Najpoznatiji je po svojoj monografiji An Introduction to Probability Theory and Its Applications prevedene na ruski, japanski, kineski, španjolski, poljski i mađarski jezik. Treba spomenuti kako otprilike 150 matematičkih pojmova nosi njegovo ime.

Na Međunarodnom matematičkom kongresu u Edinburghu 1958. povjereno mu je plenarno predavanje.

U Zagrebu 1953. drži predavanje na hrvatskom jeziku s naslovom Matematička teorija difuzije. Profesor Vladimir Vranić, Fellerov osobni prijatelj, svjedoči o tome: „... ne samo da W. Feller nije skrivao svoje hrvatsko podrijetlo, nego se također i njime ponosio.“

W. Feller bio je član više nacionalnih akademija: bivše JAZU u Zagrebu, Kraljevske danske akademije, Nacionalne akademije znanosti SAD-a, Američke akademije umjetnosti i znanosti u Bostonu te Kraljevskoga statističkog društva u Londonu, ali i počasni član Londonskoga matematičkog društva.

Feller je dobitnik prestižne „National Medal of Science“ 1969., poznate i kao „Presidential Award“, koju dodjeljuje američki predsjednik.

Postumno ju je preuzela 1970. njegova udovica Clara, a Feller je i do danas jedini hrvatski znanstvenik s takvim priznanjem.

William Feller umro je 14. siječnja 1970. u New Yorku, gdje je i pokopan, a njegovo je ime uklesano in memoriam na obiteljskoj grobnici na zagrebačkom Mirogoju.

Darko Žubrinić, prof. dr.


znameniti hrvati fellerVrijednost: 3,30 HRK
Dizajn: Sabina Rešić, slikarica i dizajnerica iz Zagreba
Veličina: 35,50 x 29,82 mm
Papir: bijeli, 102 g, gumirani
Zupčanje: češljasto, 14
Tisak: višebojni ofset
Tiskara: AKD d.o.o., Zagreb
Datum izdanja: 19.04.2021.
Naklada: 50 000

 


Antun Mihanović

Antun Mihanović, hrvatski pisac i političar, rođen je 10. lipnja 1796. u Zagrebu u kojem je završio gimnaziju, filozofiju i pravo te je počeo raditi 1813. kao sudski bilježnik.

Od 1815. bio je vojni sudac i boravio je uglavnom u Italiji (Venecija i Padova), potom kao upravni činovnik u Rijeci, a od 1836. do 1858. austrijski je konzul u Beogradu, Solunu, Smirni, Carigradu i Bukureštu.

Neko je vrijeme putovao Amerikom trgujući vinima. Umro je u Novim Dvorima pokraj Klanjca 14. studenog 1861. Napisao je na kajkavskome prosvjetiteljsko-preporodni spis Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku (Beč, 1815.) u kojemu je po uzoru na velike europske narode zagovarao uvođenje jedinstvenoga nacionalnoga jezika.

U Veneciji je 1818. otkrio prijepis Gundulićeva Osmana te objavio proglas o potrebi njegova izdavanja, ali bez uspjeha.

Pisao je ljubavne i domoljubne pjesme te otkrio nekoliko spomenika rane slavenske pismenosti (Zografsko evanđelje, Mihanovićev odlomak apostola). Kao pristaša ilirskog pokreta u Gajevoj Danici 1835. objavio je romantičnu budnicu Horvatska domovina u kojoj je Hrvatska lijepa i slavna zemlja, a Hrvati povijesno star, hrabar i slobodoljubiv narod.

Dvanaest kitica prve i zadnje dvije postale su tekstom hrvatske himne nazvane prema prvom stihu Lěpa naša domovino. Napjev je 1846. sastavio graničarski časnik Josif Runjanin.

Opću popularnost stječe krajem stoljeća, a narodnom himnom naziva se nakon izvođenja 1891. U Saboru je prvi put pjevana 29. listopada 1918. prilikom prekida državnopravih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom.

Odlukom Sabora Lijepa naša postala je 1972. himnom SR Hrvatske.

Stih „Kud li šumiš, svijetu reci“ 1990. izmijenjen je u stih Sinje more, svijetu reci... i u toj je verziji potvrđena Ustavom Republike Hrvatske kao državna himna.

prof. dr. sc. Vinko Brešić

znameniti hrvati mihanovicVrijednost: 3,30 HRK
Dizajn: Sabina Rešić, slikarica i dizajnerica iz Zagreba
Veličina: 35,50 x 29,82 mm
Papir: bijeli, 102 g, gumirani
Zupčanje: češljasto, 14
Tisak: višebojni ofset
Tiskara: AKD d.o.o., Zagreb
Datum izdanja: 19.04.2021.
Naklada: 50 000

 

 

Ljiljana Molnar-Talajić

Ljiljana Molnar-Talajić bila je jedna od najvećih hrvatskih i međunarodnih opernih i koncertnih umjetnica.

Ostvarila je karijeru od njujorške Metropolitan-opere do bečke Državne opere, milanske Scale, kraljevske opere Covent Garden u Londonu, Arene u Veroni i u mnogim drugim svjetskim glazbenim središtima.Zvali su je „La Molnar“.

Ljiljana Molnar Talajić rođena je 1938. u Bosanskom Brodu, a preminula je 2007. u Zagrebu.

Školovala se u Sarajevu gdje je u tamošnjoj operi provela 15 godina. Kao studentica dobila je medalju na Međunarodnom natjecanju Madame Butterfly u Tokiju, svijetu ju je otkrio Zubin Mehta pozvavši je da tumači Aidu i Verdijev Requiem na festivalu Maggio musicale Fiorentino.

Ubrzo je postala najpoznatija Aida u svijetu, „posljednji pravi Verdijanski sopran 20. stoljeća“. Amelia u Krabuljnom plesu, obje Leonore u Trubaduru i Moći sudbine, Elizabeta u Don Carlu, Desdemona u Otellu, kao i Puccinijeva Butterfly te Bellinijeva Norma, uz Verdijev Requiem dio je repertoara njezina čarobno lijepog soprana, mekih linija, blistavih visina, delikatnih piana, prirodne emocionalne interpretacije.

Sa svjetskih turneja često se vraćala u Hrvatsku – nastupala je u Rijeci, Osijeku, Splitu, Dubrovniku, koncertirala je i u manjim sredinama, a u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu djelovala je kao prvakinja opere nekoliko godina.

Posvetila se i pedagogiji na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Među mnogim priznanjima primila je i Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo.

muzikologinja Jagoda Martinčević

znameniti hrvati talajicVrijednost: 3,30 HRK
Dizajn: Sabina Rešić, slikarica i dizajnerica iz Zagreba
Veličina: 35,50 x 29,82 mm
Papir: bijeli, 102 g, gumirani
Zupčanje: češljasto, 14
Tisak: višebojni ofset
Tiskara: AKD d.o.o., Zagreb
Datum izdanja: 19.04.2021.
Naklada: 50 000

 

Tonko Maroević

Tonko Maroević književnik i povjesničar umjetnosti, umjetnik i znanstvenik, akademik Tonko Maroević bio je personifikacija najboljega u suvremenoj hrvatskoj kulturi.

Prisutan na najvišim akademskim razinama i u medijima, čuvar kriterija, povezivao je struke, sredine i vremena.

Povjesničar umjetnosti Radovan Ivančević rekao je da „za Tonka Maroevića slikari slikaju i pisci pišu“, a vlastitim je pjesničkim, esejističkim, kritičarskim, prevodilačkim, uredničkim, enciklopedističkim, predavačkim, mentorskim djelovanjem, te neusporedivom erudicijom i tolerancijom, zadužio ovu zemlju i narod.

Rođen je u Splitu 22. listopada 1941. Očinski Stari Grad, antički ager i Hektorovićev Tvrdalj, bili su mu zavičaj i ishodište. Ali zarana je kao svoj pravi zemljopis izabrao biblioteku.

Kad je s ocem kao dječak prvi put došao u Zagreb i vidio staru Sveučilišnu knjižnicu, odlučio je gdje će živjeti.

U Splitu je završio klasičnu gimnaziju, u Zagrebu 1963. diplomirao komparativnu književnost i povijest umjetnosti. Bio je asistent profesora Milana Preloga, a zatim do umirovljenja – zapravo do kraja života – zaposlen na Institutu za povijest umjetnosti.

Doktorirao je 1976. („Hrvatska književnost i likovne umjetnosti od moderne do danas“). Predavao je na mnogim sveučilištima u zemlji i inozemstvu, obnašao mnoge javne funkcije (potpredsjednik Matice hrvatske, Hrvatskog centra P.E.N.-a…). 2002. postao je redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Bio je također član Slovenske akademije znanosti in umetnosti i Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Prvu, zapaženu knjigu pjesama, Primjeri, objavio je 1965., nakon nje još osam zbirki.

Od „modeliranja“ sintakse do klasičnog izričaja, karakterizira ga obilje asocijacija i referenca, živ dijalog s književnošću i kulturom svijeta.

Volio je formu soneta, naročito je primjenjujući u prigodnicama. Sastavio je dvije antologije suvremenog hrvatskog pjesništva te dvije antologije katalonskog pjesništva.

Bio je najveći znalac stare hrvatske književnosti. Bavio se također vezama hrvatske i talijanske literature. Objavio je šest knjiga književnih kritika i eseja, te golem broj prijevoda s talijanskog, katalonskog, španjolskog, francuskog, slovenskog jezika.

Iz prevođenja Borgesa nastala je knjiga Borgesov čitatelj. Znamenit je njegov prijevod Danteove Vita nova s Mirkom Tomasovićem, a njihova Plavca nova, antologijski izbor iz Marulićeve poezije, 1971., bila je, u „Hrvatskom proljeću“, jedna od referentnih točaka samosvijesti hrvatskoga naroda.

Maroević je bio suautor više kazališnih predstava (najpoznatija je Stilske vježbe s Tomislavom Radićem).

Uredio je desetak izabranih i sabranih djela modernih hrvatskih pisaca, posebno za Matičina Stoljeća hrvatske književnosti. Barem jednako opsežan bio je njegov rad na likovnom polju, gdje bibliografija znanstvenih i stručnih radova premašuje četveroznamenkastu brojku.

Autor je neizbrojivih predgovora i pogovora kako klasicima tako i mladima, te više od dvadeset kapitalnih monografija, od Nives Kavurić-Kurtović, Marina Tartaglie, Koste Angelija Radovanija, Vojina Bakića, Zlatka Boureka… do Miroslava Šuteja i Ivana Lesiaka.

Dobio je brojna priznanja, među ostalim Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo, te „Goranov vijenac“ za pjesnički opus.

Italija mu je dodijelila odličje „Commendatore della Repubblica Italiana“.

Umro je u Starom Gradu, 11. kolovoza 2020., i rijetko je kada Hrvatska bila tako ujedinjena u poštovanju i žalosti. Ovaj tekst tek je okrznuo Maroevićevo djelo, ali barem donekle pokazuje zašto je Hrvatska pošta uvrstila Tonka Maroevića u niz znamenitih Hrvata.

akademkinja Željka Čorak

znameniti hrvati maroevicVrijednost: 3,30 HRK
Dizajn: Sabina Rešić, slikarica i dizajnerica iz Zagreba
Veličina: 35,50 x 29,82 mm
Papir: bijeli, 102 g, gumirani
Zupčanje: češljasto, 14
Tisak: višebojni ofset
Tiskara: AKD d.o.o., Zagreb
Datum izdanja: 19.04.2021.
Naklada: 50 000

 

Izvor: Hrvatska pošta

Sva izdanja maraka možete naručiti i kupiti preko Filatelističkog Kluba "Marija Hunjak"

0
0
0
s2smodern

Filatelija Hunjak koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregleda stranice prihvaćate uvjete i korištenje kolačića.