Zaštićene vrste ptica na poštanskim markama

Hrvatska pošta 27. srpnja 2022. pušta u optjecaj nove prigodne poštanske marke čiji su motiv zaštićene vrste ptica koje obitavaju, među ostalim, i u Hrvatskoj.
Na markama je prikazan češljugar, sova ušara, plosnatokljuni žalar i vodomar.

Hrvatska pošta će s ovim izdanjem poštanskih maraka prvi put sudjelovati na svjetskoj filatelističkoj izložbi Birdpex, koja je posvećena izlošcima na temu ptica. Ove će se godine događaj održati u susjednoj Austriji.
Autorica maraka je Sabina Rešić, dizajnerica iz Zagreba. Vrijednost maraka označena je slovnom oznakom A što odgovara iznosu poštarine za pismo mase do 50 g u unutarnjem prometu te za dopisnicu/razglednicu u unutarnjem prometu. Naklada maraka iznosi 30.000 primjeraka po motivu u zajedničkim arcima od 16 maraka. Hrvatska pošta otisnula je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC).

Žig prvog dana je u uporabi 27. i 28. 7. 2022. u poštanskom uredu 10114 Zagreb.

Češljugar (Carduelis carduelis)

U kasnu jesen, kada travnjaci izgube zelenu svježinu i postanu neugledno smeđi, na njima možemo viđati jata češljugara koji posjećuju sjemenkama bogate glavice stričaka i češljugovina, a svojim veselim crvenim i žutim bojama ruha i radosnim cvrkutanjem oživljuju krajolik koji se priprema da utone u zimski san.

Prehrana sjemenkama s glavičastih cvatova češljugovina i stričaka (Carduus je znanstveni naziv za biljke iz roda stričaka) jednako je zaslužna za hrvatski, kao i za znanstveni naziv ovih ptica.

Češljugar pripada grupi ptica koju nazivamo zebovke, relativno je malen, dug otprilike 12 cm, nezamjenjivo obojenog ruha na kojem se ističe crveno-bijelo-crna boja glave i žute pruge na krilima. Sjemenke velikog broja vrsta biljaka, ne samo travnjačkih nego i stabala, čine gotovo isključivu prehranu češljugara.

Ipak, poput većine ptica koje se hrane sjemenjem češljugari svoje ptiće u gnijezdu hrane kukcima i njihovim ličinkama jer ptići, da bi stasali, moraju dobivati hranu bogatu proteinima.

U gnijezdo obično polažu 4 do 6 jaja, a podizanje jednog legla traje svega jedan mjesec.Zato češljugari u jednoj sezoni gniježđenja mogu imati dva, a ponekad i tri legla. Češljugar je široko rasprostranjena i česta vrsta ptice.

Gnijezde se na stablima uz otvorene šume i rubove šuma, voćnjake, parkove i druga otvorena staništa sa stablima – najčešće je to u blizini ljudskih naselja. Djelomične su selice: dio populacije koji se seli najviše zimuje u Sredozemlju, a dio populacije su stanarice.

U Hrvatskoj češljugare cijelu godinu možemo promatrati i čuti u svojoj blizini, a zimi su rado viđeni posjetitelji hranilica za ptice. Znani su po iznimno lijepom cvrkutu, a glasaju se cijele godine, najviše u proljeće.

Zbog lijepog cvrkuta i šarenog ruha ljudi ih vole, pa se češljugari često drže u krletkama kao ukrasne ptice. U prošlosti su ljudi zbog prodaje često hvatali češljugare u divljini te su pritom mnoge i ubili. Srećom, danas divlje ptice nije dopušteno hvatati, a u krletkama smiju biti samo ptice koje potječu iz uzgoja.

Osim tamne strane odnosa ljudi i češljugara, postoji i onaj malo ljepši – češljugari su učestali motiv u umjetnosti. Tako se često nalaze na renesansnim slikama, na primjer, Rafaelova „Madona s češljugarom“, ali su motiv i u glazbi kao u Vivaldijevu „Češljugaru“, koncertu za flautu i orkestar.

Vrijednost: 3,30 HRK
slovna oznaka A
Dizajn: Sabina Rešić, slikarica i dizajnerica iz Zagreba
Veličina: 29.82 mm x 35.50 mm
Papir: bijeli, 102 g, gumirani
Zupčanje: češljasto, 14
Tisak: višebojni ofset
Tiskara: AKD d.o.o., Zagreb
Datum izdanja: 27.07.2022.
Naklada: 30 000 po motivu

Sova ušara (Bubo bubo)

Od 13 vrsta sova koje obitavaju u Europi u Hrvatskoj se gnijezdi njih čak 10, a ušara je najveća među njima. To je jedna od najvećih sova na svijetu i među najmanje izbirljivim kada je riječ o izboru staništa, mjesta za gniježđenje i prehrani.

Hrvatsko ime ove vrste potječe od pernatih uški koje nemaju slušnu funkciju s obzirom na to da su uši, odnosno zvukovodi smješteni znatno niže – iza očiju. Uške im služe u komunikaciji s drugim sovama.

Osim ušare, u Hrvatskoj je relativno česta i mala ušara – mnogo manja vrsta sove koja živi uz ljudska naselja i zimi se okuplja u jata. S rasponom krila od 160 do 190 cm i masom koja, u krajnjim slučajevima, može prelaziti četiri kilograma, ušara je grabežljivac s vrha hranidbenog lanca koji će na svakog ostaviti dubok dojam.

Rasprostranjena je širom umjerenog pojasa Euroazije, u šumovitim i stjenovitim staništima, po mogućnosti dalje od ljudi. U dijelovima svijeta u kojima nema „naše“ euroazijske ušare žive slične i srodne, jednako impresivne vrste ušara, poput indijske ušare i američke ušare, koje popunjavaju univerzalnu ekološku nišu slobodnu za velikoga noćnog letećega grabežljivca.

Ušare se hrane uglavnom sisavcima, od voluharica do zečeva, te pticama veličine od golubova do galebova, no njihovu prehranu često čine i druge životinje kao što su vodozemci, gmazovi, ribe, pa i veći kukci. Plijenom mogu postati i veće životinje poput lanadi i prasadi, pa čak i suparnički grabežljivci poput kuna, lisica i pasa.

Ušare se nastoje gnijezditi što bliže izvoru hrane, a mjesto za gniježđenje najčešće biraju na stijenama ili na tlu. Od početka ožujka, period razmnožavanja ušara traje više od pola godine, što je jedno od najduljih razdoblja razmnožavanja u ptičjem svijetu.

To podrazumijeva otprilike jedan mjesec ležanja na, u prosjeku, dva do tri jaja, najmanje mjesec dana podizanja ptića u gnijezdu te još oko pola godine brige za mladunce izvan gnijezda. Ujesen, odmah nakon što se mladunci osamostale, odrasle ptice počinju iskazivati teritorijalno ponašanje, što je uvertira za novi ciklus sparivanja.

Sove ušare su ptice stanarice, pa cijelu godinu obitavaju na istom prostoru. Tijekom 20. stoljeća u nizu europskih zemalja smanjila se brojnost ušara zbog ljudskog progona, no status njihove populacije postupno se popravio zbog provođenja mjera zaštite u većini zemalja.

Danas je najveća prijetnja ušarama elektrokucija na dalekovodima. U prvoj polovici 20. stoljeća ušara je izumrla u nizinskom dijelu Hrvatske tako da je danas rasprostranjena u gorskoj Hrvatskoj i priobalju, gdje se najčešće gnijezdi na liticama. Populacija sova ušara u Hrvatskoj procjenjuje se na 800 do 1200 parova.

Vrijednost: 3,30 HRK
slovna oznaka A
Dizajn: Sabina Rešić, slikarica i dizajnerica iz Zagreba
Veličina: 29.82 mm x 35.50 mm
Papir: bijeli, 102 g, gumirani
Zupčanje: češljasto, 14
Tisak: višebojni ofset
Tiskara: AKD d.o.o., Zagreb
Datum izdanja: 27.07.2022.
Naklada: 30 000 po motivu

Vodomar (Alcedo atthis)

Prema Ovidijevu mitu vodomar je nastao nakon što je zavidni Zeus u moru utopio Keika. Vidjevši to, Keikova žena Alkiona zbog tuge se bacila u more. Drugi su se bogovi sažalili nad sudbinom Keika i Alkione pa su ih pretvorili u ptice – vodomare.

Ova tirkizno-narančasta ptica veličine vrapca, dugačka i snažna kljuna te kratka repa, jedna je od najljepših europskih ptica. Živi uz obale rijeka, jezera i mora gdje se u plićacima hrani ribom koju vreba s rubne vegetacije, a hvata ju strmoglavim poniranjem i zaronom.

Iako riba prevladava u prehrani vodomara, hrane se i kukcima koji žive u vodi ili uz nju. U jednoj je studiji utvrđeno da vodomar dnevno mora pojesti oko polovine svoje tjelesne mase, a za to mu treba više od 30 uspješnih zarona.

Gnijezde se u tlu, uz vodu, u rupama koje sami kopaju, a koje se sastoje od oko metar dugog tunela i malog proširenja na njegovu kraju. Mužjaku i ženki za kopanje gnijezda treba 7 do 12 dana. U gnijezdo ženka polaže 6 do 7 jaja na kojima oba roditelja leže približno tri tjedna.

Oba roditelja brinu se i za ptiće noseći im sljedeća četiri tjedna u gnijezdo ribice za hranu. Tijekom tih mjesec dana gnijezdo se postupno zatrpava izmetom mladunaca i ostatcima riba, pa se odrasle ptice redovito kupaju nakon hranjenja ptića.

Osim u Europi, isti su vodomari rasprostranjeni u dijelovima južnog Sibira, Indije i jugoistočne Azije. Vodomari sa sjevera Europe su selice, oni iz srednje Europe djelomične selice, osobito za jakih zima, dok su oni s juga stanarice.

Vodomari koji odlaze na seobu provode zimu u području rasprostranjenosti svoje vrste, tj. ne odlaze daleko. Vodomari su široko rasprostranjeni i nisu ugrožena vrsta. Procjenjuje se da u Europi obitava oko 100 tisuća parova.

U Hrvatskoj su široko rasprostranjeni uz sve tipove vodenih površina i gnjezdarice su, no u sezonama seobe i zimi kod nas se pojavljuju i ptice sa sjevera kontinenta. Naša gnijezdeća populacija procjenjuje se na 700 do 1000 parova.

Vrijednost: 3,30 HRK
slovna oznaka A
Dizajn: Sabina Rešić, slikarica i dizajnerica iz Zagreba
Veličina: 29.82 mm x 35.50 mm
Papir: bijeli, 102 g, gumirani
Zupčanje: češljasto, 14
Tisak: višebojni ofset
Tiskara: AKD d.o.o., Zagreb
Datum izdanja: 27.07.2022.
Naklada: 30 000 po motivu

Plosnatokljuni žalar (Calidris falcinellus)

Plosnatokljuni žalar pripada relativno velikoj grupi malih do srednje velikih ptica koje se nazivaju ćurlini, također i šljukarice, a karakteriziraju ih duge noge i kljunovi prilagođeni načinu života uz muljevite pličine i pješčane obale. Ondje se hrane beskralješnjacima skrivenim u mulju, odnosno pijesku.

Zbog relativno male zastupljenosti takvih staništa u Hrvatskoj ove ptice nisu osobito brojne u našoj zemlji, dok su na sjevernim obalama europskoga kontinenta česte i žive u velikim jatima.

Ćurlini su poznati kao vrhunski letači koji na seobenim putovanjima prelijeću goleme udaljenosti. Plosnatokljuni žalar relativno je maleni ćurlin, dug svega 16 do 18 cm. Poput većine ćurlina neupadljiva je sivo-smeđe-bijelog ruha.

Gnijezdi se u subarktičkim nizinama na sjeveru tundre, od Skandinavskog poluotoka na zapadu, gdje je najbrojniji, pa mjestimično duž sjevernog Sibira i gotovo do krajnjeg istoka kontinentalne ploče. U tundri zauzima vlažna staništa poput cretova i drugih tipova tresetišta.

Na seobi se pojavljuje na plitkim muljevitim obalama uz jezera, u morskim lagunama i plitkim močvarnim staništima. U Hrvatskoj je preletnica – neredovito se i u malom broju viđa za vrijeme jesenske seobe.

Tako je, na primjer, od 2005. do 2016. u Hrvatskoj zabilježeno samo sedam ovih ptica, uglavnom na odmorištima duž jadranske obale poput Kolanskog blata, ninske solane i ušća Neretve.

Zimuje na morskim obalama u područjima s izraženom izmjenom plime i oseke, na iznimno širokom prostoru od istočne Afrike, duž južnih obala Arapskog poluotoka, Indije, Šri Lanke, jugoistočne Azije, Filipina, Indonezije i Australije.

Na zimovalištima provede oko pola godine. Ovaj mali kozmopolit za putovanje između gnjezdilišta i zimovališta, koje iznosi više od 6000 km, potroši oko jednog mjeseca u proljeće te oko dva mjeseca ujesen.

Preostala tri mjeseca u godini iskoristit će za gniježđenje i brzo podizanje troje do četvero mladunaca tijekom kratkoga arktičkog ljeta. Davor Ćiković, znanstveni suradnik Zavod za ornitologiju, HAZU

Vrijednost: 3,30 HRK
slovna oznaka A
Dizajn: Sabina Rešić, slikarica i dizajnerica iz Zagreba
Veličina: 29.82 mm x 35.50 mm
Papir: bijeli, 102 g, gumirani
Zupčanje: češljasto, 14
Tisak: višebojni ofset
Tiskara: AKD d.o.o., Zagreb
Datum izdanja: 27.07.2022.
Naklada: 30 000 po motivu

Izvor: Hrvatska pošta

Sva izdanja maraka možete naručiti i kupiti preko Filatelističkog Kluba "Marija Hunjak"