Šareni danji leptiri na poštanskim markama

Hrvatska pošta 22. ožujka 2023. pušta u optjecaj tri nove prigodne poštanske marke iz serije „Hrvatska fauna“. Ove su godine motivi na poštanskim markama danji leptiri – močvarna riđa, južni lastin rep i topolnjak. Autorica maraka je Sabina Rešić, dizajnerica iz Zagreba.

Naklada maraka iznosi 30 000 primjeraka u arcima od 20 maraka, 1000 primjeraka u karnetima od 10 maraka te je otisnuto 400 maksimum-karata. Naklada se odnosi na svaki motiv pojedinačno. Vrijednost svake marke označena je slovnom oznakom A što odgovara iznosu poštarine za pismo mase do 50 g u unutarnjem prometu te za dopisnicu/razglednicu u unutarnjem prometu. Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC).

Žig prvog dana je u uporabi 22. 3. i 23. 3. 2023. u poštanskom uredu 10114 Zagreb.

Južni lastin rep

Južni lastin rep (Papilio alexanor, [1800]) jedan je od najkarizmatičnijih danjih leptira Hrvatske. Vrsta je jedna od sedam lako prepoznatljivih i velikih danjih leptira iz porodice lastinrepaca (Papilionidae) u Hrvatskoj, raspona krila imaga od 55 do 70 mm i ženki koje su u pravilu veće od mužjaka.

Imago se lako raspoznaje po dvije gotovo okomite linije središnjeg dijela prednje strane krila. Stvarna rasprostranjenost vrste u Hrvatskoj je desetljećima bila nepoznata i neistražena te je do nedavnih sustavnih višegodišnjih istraživanja smatrana izuzetno rijetkom i poznatom samo s nekoliko povijesnih lokaliteta u Istri, na Krku i Dalmaciji.

Južni lastin rep rijetko se viđa i zbog udaljenih i nepristupačnih staništa na strmim stjenovitim vapnenačkim padinama i južno eksponiranim liticama. Danas je poznato da je vrsta rasprostranjena na više lokaliteta u Dalmaciji, južnije od Splita, gdje se imago može vidjeti u letu uz stijene i uz vunenasti osjak (Cirsium eriophorum) i ptičju grahoricu (Vicia cracca).

Uslijed vrlo rascjepkanog euro-srednjeazijskog područja rasprostranjenja, biljke hraniteljice gusjenice različite su u pojedinim područjima Europe. To je vjerojatno posljedica ekoloških potreba biljaka hraniteljica gusjenice, od kojih su neke biljke pionirske vrste koje odabiru erodirana i siromašna tla.

Istraživanja su pokazala da populacije pokazuju sklonost za jednu vrstu štitarke te zbog različitog vremena cvatnje mogu upotrebljavati i do tri vrste.

U Italiji i Francuskoj gusjenica se hrani sjemenkama i cvjetovima kamenjarskog ptihotisa (Ptychotis saxifraga), Hironove korenice (Opopanax chironium), divljeg devesilja (Seseli montanum) i modrozelene srdiške (Trinia glauca), u Grčkoj Hironove korenice (Opopanax chironium), vrstama roda bedrenika (Pimpinella sp.) i vrstama roda koramača (Ferulago sp.), a u Hrvatskoj isključivo Hironovom korenicom (Opopanax chironium).

Gusjenica je slična gusjenici lastin repa s temeljnom žutozelenom bojom i poprečnim crnocrvenim prugama na leđnoj strani. Južni lastin rep prezimljuje u stadiju kukuljice. Ima jednu generaciju godišnje, a imago se pojavljuje od početka travnja do konca srpnja.

Južni lastin rep ugrožen je zbog nestanka povoljnih staništa na kojima u izobilju raste O. chironium, a koja su pod velikim pritiskom urbanizacije i ozbiljne fragmentacije.

Glavna prijetnja njegovom opstanku je uništenje povoljnih staništa uz rubove cesta i padina, potencijalno ilegalno kolekcionarstvo i stalno smanjenje populacija uslijed lokalnog nestanka/ izumiranja vrste na povijesno poznatim lokacijama. Vrsta je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode u kategoriji strogo zaštićene zavičajne divlje svojte pa je prikupljanje odraslih jedinki i stadija gusjenice protuzakonito.

Nalazi se na Dodatku IV. Direktive o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (Council Directive 92/43/EEC) i Dodatku II. Bernske konvencije, smatrajući se iznimno osjetljivim na klimatske promjene kao vrsta iznimno visokog rizika kategorizacije u Atlasu klimatskog rizika europskih svojti leptira.

Vrijednost: slovna oznaka A
Dizajn: Sabina Rešić, slikarica i dizajnerica iz Zagreba
Veličina: 29.82 mm x 35.50 mm
Papir: bijeli, 102 g, gumirani
Zupčanje: češljasto, 14
Tisak: višebojni ofset
Tiskara: AKD d.o.o., Zagreb
Datum izdanja: 22.03.2023.
Naklada: 30 000

Močvarna riđa

Močvarna riđa (Euphydryas aurinia) jedna je od najprepoznatljivijih vrsta iz porodice šarenaca (Nymphalidae). Dobila je ime prema tipu staništa na kojem najčešće boravi, a to su vlažne livade.

U Hrvatskoj su poznata dva ekološka tipa vrste – populacije koje nastanjuju vlažne travnjake kontinentalne regije te populacije suhih travnjaka alpske i mediteranske regije Hrvatske. U kontinentalnoj regiji populacije su obično izolirane s fragmentiranim pogodnim staništima.

Uništavanje takvih manjih vlažnih staništa i promjene u vodnom režimu najizraženija su prijetnja kontinentalnog područja koja može dovesti do lokalnog izumiranja vrste. U alpskoj i u mediteranskoj regiji populacije su veće i prisutne na većim pašnjacima i travnjacima, a gdje je sukcesija uzrokovana smanjenjem ekstenzivne ispaše glavna prijetnja.

Najnovija istraživanja potvrdila su prisutnost vrste u gotovo svim povijesno poznatim područjima te brojnim novim lokalitetima u svim regijama Hrvatske, uz brojne populacije diljem dalmatinskog zaleđa. Staništa su močvarne riđe vlažne vapnenačke otvorene livade s biljkama hraniteljicama iz rodova zvjezdoglavki (Scabiosa), prženica (Knautia), zečina (Centaurea), kozokrvina (Lonicera), trpuca (Plantago), dubačaca (Teucrium), kao i livadni preskoč (Succisa pratensis).

Biljke hraniteljice gusjenice su žuti srčanik (Gentiana lutea), šumska kozokrvina (Lonicera periclymenum), golublja zvjezdoglavka (Scabiosa columbaria) i dr. Ženke biraju veće, istaknutije biljke hraniteljice ili manja područja niže vegetacije gdje je brojnost biljaka hraniteljica vrlo visoka.

Ženka polaže do 350 okruglih jajašaca žute boje u gomilicama na donju stranu listova, iz kojih krajem srpnja izlaze gusjenice. Gusjenica je tamne osnovne boje do crne s istaknutim četinama po tijelu. Gusjenice se u početku razvoja ne hrane solitarno već kolonijalno u malim svilenim mrežama.

Močvarna riđa od rujna prezimljuje kolonijalno u četvrtom stadiju gusjenice u zimskim hibernacijskim mrežama, svom svilenkastom skloništu. Krajem ožujka sljedeće godine, a nakon hibernacije, četvrti stadij gusjenice prekida „skupno” hranjenje tako da se u petom i šestom stadiju gusjenice hrane pojedinačno.

Od kraja travnja do početka svibnja vrsta živi u stadiju kukuljice iz koje u prvom ili drugom tjednu svibnja ovisno o klimatskim prilikama izlijeće odrasli leptir – reproduktivna razvojna faza. Močvarna riđa ima jednu generaciju godišnje, a imago leti od travnja do srpnja.

Na području Hrvatske močvarna riđa najčešće se može vidjeti u svibnju i lipnju. Vrsta je ugrožena nestankom staništa zbog sukcesije, isušivanja livada uslijed promjene vodnog režima ili intenziviranja poljoprivredne proizvodnje.

Na smanjenje brojnosti populacije u velikoj mjeri utječu i parazitoidi reda opnokrilaca (Hymenoptera). Močvarna riđa je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode u kategoriji strogo zaštićene zavičajne divlje svojte.

Nalazi se na Dodatku II. i IV. Direktive o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (Council Directive 92/43/EEC), a cilj je očuvanje na 26 područja Ekološke mreže Republike Hrvatske.

Vrijednost: slovna oznaka A
Dizajn: Sabina Rešić, slikarica i dizajnerica iz Zagreba
Veličina: 29.82 mm x 35.50 mm
Papir: bijeli, 102 g, gumirani
Zupčanje: češljasto, 14
Tisak: višebojni ofset
Tiskara: AKD d.o.o., Zagreb
Datum izdanja: 22.03.2023.
Naklada: 30 000

Topolnjak

Topolnjak (Limenitis populi, Linnaeus, 1758) danji je leptir iz porodice šarenaca (Nymphalidae) nezaboravne ljepote krila i zadivljujućih staništa na kojima obitava. Staništa vrste su svijetle bjelogorične i miješane šume u kojima rastu biljke hraniteljice gusjenice, jasika topola (Populus tremula) i crna topola (Populus nigra).

Topolnjak je vrsta ograničenih nalaza u Hrvatskoj i to uglavnom sa šumskih područja u kontinentalnom (Hrvatsko zagorje, Podravina i Slavonija) i gorskom području (Žumberak – Samoborsko gorje, Gorski kotar i nekoliko nalaza u Lici s ličke Plješivice i Velebita).

Veličinom imaga od 70 do 80 mm topolnjak pripada među naše najveće danje leptire prepoznatljive tamno smeđe boje gornje strane krila, manjim bijelim područjima na prednjim krilima te specifičnim šarama u bijeloj, crvenkasto-smeđoj i sivkasto-plavoj boji donje strane krila.

Vrijednost: slovna oznaka A
Dizajn: Sabina Rešić, slikarica i dizajnerica iz Zagreba
Veličina: 29.82 mm x 35.50 mm
Papir: bijeli, 102 g, gumirani
Zupčanje: češljasto, 14
Tisak: višebojni ofset
Tiskara: AKD d.o.o., Zagreb
Datum izdanja: 22.03.2023.
Naklada: 30 000

Izvor: Hrvatska pošta