Hrvatska likovna umjetnost, ulja na platnu
Širiti svijest i znanje o umjetnosti veoma je važno. Ona nas uči kulturi, estetici, promišljanju stvarnog/nestvarnog ili oblika i boja. Često nas poučava kako izlazak izvan okvira ne znači i ostati neshvaćen.
Poznavati umjetnost je važno, a još je važnije poznavati nacionalnu umjetnost. Širenje znanja o hrvatskoj likovnoj umjetnosti filatelija Hrvatske pošte shvaća jako ozbiljno, stoga od samih početaka izdaje brojna izdanja koja imaju za motiv radove naših umjetnika.
Nove prigodne marke iz serije Hrvatska likovna umjetnost puštaju se u optjecaj 25. studenog 2019. godine.
Motivi novih prigodnih maraka jesu:
Pejzaž autora Huga Conrada von Hötzendorfa iz 1867.; marka nominalne vrijednosti 3,10 kn
Portret djevojčice autora Vjekoslava Karasa iz 1857.; marka nominalne vrijednosti 3,10 kn
Ribari (povratak ribara) autora Joze Kljakovića iz 1935.; marka nominalne vrijednosti 3,10 kn.
Autori prigodnih maraka su Ivana Vučić i Tomislav-Jurica Kaćunić, dizajneri iz Zagreba. Dizajnerski predlošci svake marke nastali su prema fotografijama.
Autor fotografija je Goran Vranić, a sve slike prikazane na prigodnim markama su iz fundusa Moderne galerije u Zagrebu.
Naklada maraka iz serije Hrvatska likovna umjetnost iznosi 100 000 primjeraka po motivu, a marke su izdane u arčićima od šest maraka. Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC).
Žig prvog dana je u uporabi 25. i 26. 11. 2019. u poštanskom uredu 10101 Zagreb.
Hugo Conrad von Hötzendorf, Pejzaž, 1867.
(ulje na platnu, 70 cm x 99 cm), Moderna galerija, Zagreb (inv. br.: MG-2141)
Slikar i pedagog Hugo Conrad von Hötzendorf (?, oko 1807. – Osijek, 1869.) jedan je od najvažnijih osječkih slikara 19. stoljeća. Slikati je učio uz oca, koji je bio nastavnik u osječkoj risarskoj školi. Između 1836. i 1838. privatno se usavršavao u Beču, a nakon očevi smrti 1841. preuzima njegovo radno mjesto. Bio je iznimno nadaren pedagog: kod njega je prve poduke primilo mnoštvo osječkih slikara, ali i mladi Izidor Kršnjavi, koji je poslije ustvrdio kako nikada nije imao boljeg učitelja od Hötzendorfa. Nekoliko godina prije smrti u Osijeku je otvorio i privatnu slikarsku školu. Hötzendorfov slikarski izričaj bio je blizak bečkom romantizmu. U ranijim djelima težio je realističnim prikazima da bi se u kasnijima približio idealizaciji i romantičnoj interpretaciji prirode. Slikao je pejzaže, pastoralne prizore, lovačke žanr-scene, likove seljaka u narodnim nošnjama i ruševine starih gradova. Osim u ulju, slikao je i akvarele, a bio je i odličan crtač o čemu posebno svjedoči opsežan crtački ciklus slavonskih ruševina. Često je putovao Slavonijom, Srijemom, Koruškom i Gorskim kotarom tražeći motive za svoje slike. Zahvaljujući iznimnom senzibilitetu za svjetlosne efekte te sklonosti detalju, njegovo djelo pripada među najvažnije pejzažne opuse u hrvatskom slikarstvu 19. stoljeća. Ulje na platnu Pejzaž (1867.) reprezentativno je djelo slikareva zrelog razdoblja. U njemu je moguće naći sve Hötzendorfove slikarske vrline: vješto prostorno komponiranje, romantičan odnos prema ruševnim arhitektonskim spomenicima, detaljno razrađene pejzažne elemente (od niskog raslinja u prvom planu do monumentalnog stabla u središtu kompozicije) te profinjenu svjetlosnu dispoziciju, što Hötzendorfa kvalitativno izdvaja od ostalih hrvatskih slikara krajolika tog doba.
Vrijednost: 3,10 HRK
Dizajn: Ivana Vučić i Tomislav-Jurica Kaćunić, dizajneri iz Zagreba
Fotografija: Goran Vranić
Veličina: 42,60 x 35,50 mm
Papir: bijeli, 102 g, gumirani
Zupčanje: češljasto, 14
Tisak: višebojni ofset
Tiskara: AKD d.o.o., Zagreb
Datum izdanja: 25.11.2019.
Naklada: 100 000 po motivu
Jozo Kljaković, Ribari (Povratak ribara), 1935.
(ulje na platnu, 100 cm x 130 cm), Moderna galerija, Zagreb (inv. br.: MG-846)
Formativni put slikara i pedagoga Joze Kljakovića (Solin, 1889. – Zagreb, 1969.) bio je iznimno bogat i raznolik. Najprije je kratko učio kod Vlahe Bukovca u Pragu (1908.), zatim studirao u Rimu te naposljetku kod Ferdinanda Hodlera u Ženevi (1917.). Na pariškoj Académie Ranson učio je 1920. fresko-slikarstvo. Od 1921. do 1943. bio je profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. S Ivanom Meštrovićem bio je utamničen u ustaškom zatvoru krajem 1941. i početkom 1942. da bi 1943. otišao iz domovine te sljedećih dvadeset pet godina živio u Rimu i Buenos Airesu. U Zagrebu je proveo posljednju godinu života. Memorijalna zbirka Joze Kljakovića nalazi se u njegovoj obiteljskoj kući na Rokovu perivoju u Zagrebu. Isprva se priklonio secesijskom izričaju pod utjecajem Hodlera i Meštrovićeva simbolizma ostvarivši važan prinos korpusu hrvatske secesije. Usmjeren na oblikovanje figure, vrijednost crteža i promišljenu uravnoteženu kompoziciju, Kljaković je potom postao najvažniji predstavnik monumentalnoga neoklasicizma kao dijela neorealističkih tendencija u hrvatskom međuratnom slikarstvu. Stvarao je pretežito u velikim formatima, a njegova vještina figurativne monumentalizacije posebno je dolazila do izražaja u brojnim ciklusima fresaka (crkve sv. Marka u Zagrebu, sv. Martina u Vranjicu, sv. Marije u Biskupiji kod Knina i drugdje) te mozaicima na pročelju zgrade Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu (1944. – 1961.). Slikao je, najčešće u ulju, biblijske kompozicije, arkadijske prizore te scene iz suvremenog života ribara. Bio je vrstan karikaturist i ilustrator, a objavio je roman i knjigu memoarske proze. Slika Povratak ribara (1935.) reprezentativan je primjer Kljakovićeva slikarstva polovicom četvrtog desetljeća. Riječ je o uobičajenom prizoru iz malih primorskih mjesta: ribari se s ulovom vraćaju u lučicu gdje ih dočekuju mještani. Iako se ovdje može zamijetiti postupno omekšavanje tvrde modelacije, koja je dotad bila temelj Kljakovićeva stila, slikom i dalje dominira interes za volumen i promišljeno komponiranje, što čitavu prizoru daje dojam svojevrsne klasične uzvišenosti. „Monumentalizirajući svoju sliku svijeta“ (G. Gamulin) Kljaković je tako i svakodnevici malih mjesta na jadranskoj obali pristupao s osobitom pozornošću, dostojnom velikih slikarskih tema. Petar Prelog viši znanstveni suradnik u Institutu za povijest umjetnosti
Vrijednost: 3,10 HRK
Dizajn: Ivana Vučić i Tomislav-Jurica Kaćunić, dizajneri iz Zagreba
Fotografija: Goran Vranić
Veličina: 42,60 x 35,50 mm
Papir: bijeli, 102 g, gumirani
Zupčanje: češljasto, 14
Tisak: višebojni ofset
Tiskara: AKD d.o.o., Zagreb
Datum izdanja: 25.11.2019.
Naklada: 100 000 po motivu
Vjekoslav Karas, Portret djevojčice, 1857.
(ulje na platnu, 118,5 cm x 92,5 cm), Moderna galerija, Zagreb (inv. br.: MG-75)
Osobnost i djelo Vjekoslava Karasa (Karlovac, 1821. – Karlovac, 1858.) na poseban su način upisani u pripovijest o hrvatskoj umjetnosti, ali i široj kulturnoj povijesti ponajprije zbog zanimljivog, ali i tragičnog životopisa. Bio je, naime, jedini slikar tog doba iz sjevernih hrvatskih krajeva koji se – zahvaljujući sakupljenim sredstvima više pokrovitelja iz Karlovca i Zagreba – školovao u Rimu. Slikarsko naukovanje započeo je skromno, u radionicama karlovačkih slikara i obrtnika, da bi s obrazovanjem nastavio u Firenci (1838. – 1841.), zatim nekoliko mjeseci u Sieni te naposljetku u Rimu u kojem je živio između 1841. i 1847. Sljedeće se godine zbog neimaštine i prestanka financijske potpore vratio u Karlovac. Potom je kratko bio učitelj u zagrebačkoj risarskoj školi da bi 1851. otišao u Bosnu. Od 1852. do smrti živi u Karlovcu i Zagrebu, u neimaštini i nezadovoljan nedostatkom slikarskih narudžbi. Izvršio je samoubojstvo skočivši u rijeku Koranu. Sačuvani Karasov opus nevelik je i kvalitativno neujednačen, ali svjedoči o iznimnoj umjetnikovoj nadarenosti. Krećući se „između stilova“ (G. Gamulin), slikar je isprva stvarao pod utjecajem nazarenskog slikarstva da bi zatim nastojao stvoriti vlastiti izraz na temeljima priklona neoklasicizmu, romantizmu i bidermajeru. Slikao je biblijske scene, građanske portrete, prizore iz pučkog života i historijske kompozicije. Slike je rijetko potpisivao i datirao. Autor je nekoliko remek-djela hrvatskog slikarstva 19. stoljeća među kojima je najistaknutija Rimljanka s lutnjom/mandolinom (Hrvatski povijesni muzej, Zagreb) nastala u njegovu rimskom razdoblju između 1845. i 1847. Slika Portret djevojčice (s lutkom i psom) iz 1857., posljednje znano Karasovo djelo, nastalo je u Đakovu u kojem je nedugo prije smrti boravio na poziv Josipa Jurja Strossmayera. Riječ je o relativno konvencionalno oblikovanom portretu s dominantnim izražajnim bojama pozadine, kreveta i draperije te zanimljivim isječkom krajolika vidljivim kroz otvoren prozor. Ova slika, kao posljednje poglavlje umjetnikova opusa, svjedoči o Karasovoj nadarenosti, posvećenosti detalju te pokušaju stvaranja samosvojna slikarskog jezika u formativnom razdoblju hrvatske nacionalne kulture.
Petar Prelog viši znanstveni suradnik u Institutu za povijest umjetnosti
Vrijednost: 3,10 HRK
Dizajn: Ivana Vučić i Tomislav-Jurica Kaćunić, dizajneri iz Zagreba
Fotografija: Goran Vranić
Veličina: 42,60 x 35,50 mm
Papir: bijeli, 102 g, gumirani
Zupčanje: češljasto, 14
Tisak: višebojni ofset
Tiskara: AKD d.o.o., Zagreb
Datum izdanja: 25.11.2019.
Naklada: 100 000 po motivu
Izvor: Hrvatska pošta
Sva izdanja maraka možete naručiti i kupiti preko Filatelističkog Kluba "Marija Hunjak"
